Marin Buovac pohvaljen na književnom natječaju "Ivan Raos" za priču "Poljica" koja povezuje Imotski, Otočac i Vrsi
Na ovogodišnjim 33. Raosovim danima – Nasmijana neba Ivana Raosa, održanih u Medovu Docu, rodnom mjestu jednog od najznačajnijih hrvatskih književnika Ivana Raosa, posebno priznanje za svoj književni rad dobio je Marin Buovac.
Njegova priča „Poljica i kuća bez krova” uvrštena je među tri pohvaljena rada na obnovljenom književnom natječaju „Ivan Raos”, koji je nakon petnaest godina ponovno pokrenut u organizaciji Ogranka Matice hrvatske u Imotskom i Udruge građana Medov Dolac, pod pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije.
Na natječaj je pristigao je velik broj anonimnih radova iz Hrvatske te inozemstva, uključujući Bosnu i Hercegovinu, Njemačku i Srbiju. Stručno povjerenstvo, sastavljeno od šest profesora, književnika i publicista podrijetlom iz Imotske krajine, radove je ocjenjivalo anonimno, ne znajući identitet autora sve do donošenja konačne odluke.
Predsjednik stručnog povjerenstva, profesor i književnik Ivica Šušić, istaknuo je kako je kvaliteta pristiglih radova bila iznimno visoka te da su gotovo svi autori uspješno odgovorili na zadanu temu, prenoseći Raosov duh pripovijedanja, snažnu povezanost sa zavičajem, vjerom i tradicijom. Posebno je naglasio kako su tekstovi bili jezično, sadržajno i stilski vrlo vrijedni, zbog čega se planira nastavak natječaja i objavljivanje zbornika nagrađenih i pohvaljenih radova svake treće godine.
Pohvala Marinu Buovcu predstavlja značajno književno priznanje i potvrdu kvalitete njegova autorskog izričaja. Uvrštavanje među najbolje radove na natječaju koji nosi ime Ivana Raosa, jednog od najvažnijih hrvatskih pripovjedača, dodatno potvrđuje vrijednost priče „Poljica i kuća bez krova” te doprinos suvremenom njegovanju zavičajne književnosti i kulturne baštine Imotske krajine.
Posebnu dimenziju Buovčevu književnom izričaju daje promišljena uporaba toponima, koji u njegovim pričama često nadilaze isključivo zemljopisno značenje. Naslov priče „Poljica i kuća bez krova“ nije slučajan – toponim Poljicaponajprije upućuje na Poljica u Imotskoj krajini, čime se uklapa u tematski okvir natječaja posvećenog zavičajnim motivima. Istodobno, taj toponim priziva i lički prostor, odnosno Poljica kraj Otočca, koji je duboko upisan u Buovčev književni senzibilitet. Lika je jedan od temeljnih zavičajnih prostora njegova stvaralaštva, a njezini krajobrazi, ljudi i toponimi postaju važni nositelji književnog pamćenja i identiteta.
Zanimljivo je da naziv Poljica susrećemo i na drugim hrvatskim prostorima, poput naselja Poljica u zadarskom zaleđu, u općini Vrsi, što dodatno potvrđuje rasprostranjenost i slojevitost ovog toponima u hrvatskom kulturnom prostoru. Upravo takva višeznačnost otvara prostor za različita čitanja i otkriva autorovu poetiku povezivanja različitih zavičajnih identiteta, pri čemu isti naziv postaje simbol susreta hrvatskih regija i prostora pamćenja.
