Prije 175 godina, 15. rujna 1851., Petar Dorčić, tadašnji bogoslov, a poslije bašćanski župnik, skrenuo je pozornost na Bašćansku ploču. Za Otočac je pritom posebno zanimljiv posljednji, 13. redak jednoga od najvažnijih spomenika hrvatske pismenosti.
Mnogi koji su posjetili Muzej Gacke zasigurno su već kod samog ulaza primijetili odljev Bašćanske ploče postavljen na zidu. Nije ondje slučajno. Razlog vodi više od devet stoljeća unatrag, do benediktinske veze Otočca i otoka Krka.
Bašćanska ploča nastala je oko 1100. godine, a pronađena je u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške na otoku Krku. Izrađena je od bijeloga vapnenca, široka 199 centimetara, visoka 99,5 centimetara, debela oko devet centimetara i teška oko 800 kilograma. Izvorno je služila kao plutej, odnosno kamena crkvena pregrada koja je odvajala prostor za svećenstvo od prostora za vjernike.
Na njezinoj je površini u 13 redaka uklesan glagoljski tekst. U pravnom smislu riječ je o darovnici: opat Držiha svjedoči o zemlji koju je hrvatski kralj Zvonimir darovao crkvi sv. Lucije, dok opat Dobrovit govori o gradnji crkve.
Upravo se u tom zapisu nalaze poznate riječi „Zvonimir, kralj hrvatski“, zbog kojih Bašćanska ploča zauzima posebno mjesto u povijesti hrvatskoga jezika i pismenosti.
Lika i Krbava zapisane u kamenu
Za ovaj kraj Bašćanska ploča ima još jednu vrijednost koja se rjeđe ističe. Među svjedocima Zvonimirova darovanja navedeni su Desimir, župan u Krbavi, i Mratin u Lici, uz Pribinega u Vinodolu i Jakova na otoku. Lika i Krbava tako su svoja imena ostavile u kamenom zapisu nastalom prije više od devet stoljeća.
A onda dolazi posljednji 13. redak u kojem stoji: „I bêše v t dni Mikula v Otočci s svetuju Luciju v jedino.“
U prijenosu na suvremeni hrvatski smisao zapisa jest: „I bijaše u te dane sveti Nikola u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.“
Upravo se taj zapis povezuje s današnjim Otočcem i benediktinskim samostanom sv. Nikole koji se nalazio na njegovu području. Samostan je bio povezan s benediktincima na Krku, zbog čega se zapis „Mikula v Otočci“ tumači kao najraniji pisani spomen Otočca. Takvo je tumačenje posebno zastupao gospićko-senjski biskup Mile Bogović, povezujući benediktince u Otočcu sa zajednicom sv. Lucije na Krku.
Zašto se odljev Bašćanske ploče nalazi u Otočcu?
Upravo zbog te veze Bašćanska ploča dobila je svoje mjesto i u Muzeju Gacke. Ideju da se njezin odljev postavi u Otočcu iznio je akademik Petar Strčić, koji je sudjelujući na znanstveno-povijesnom skupu u Otočcu sugerirao da bi odljev ploče trebao biti i u gradu čije se ime povezuje s njezinim posljednjim retkom.
Uslijedilo je pismo namjere Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a ideja je ostvarena zalaganjem Grada Otočca, GPOU i Katedre Čakavskoga sabora pokrajine Gacke.
Odljev je u svibnju 2013. godine svečano otkriven i postavljen na zid kod ulaza u Muzej Gacke. Otkrili su ga tadašnji gospićko-senjski biskup Mile Bogović i tadašnji gradonačelnik Otočca Mario Barković. O značenju toga čina govorila je tadašnja ravnateljica Nada Avsec, a o književnim aspektima Bašćanske ploče kustosica Jadranka Prša.
Prilikom otkrivanja ponovno je otvoreno i pitanje gdje se nalazio samostan sv. Nikole. Biskup Bogović iznio je argumente za njegov smještaj na području današnjega Otočca, dok je gradonačelnik Barković izrazio nadu da bi arheološka istraživanja lokaliteta staroga grada mogla otkriti njegove temelje.
Od crkvenog poda do HAZU-a
I sama Bašćanska ploča prošla je neobičan put. Nakon što više nije služila kao crkvena pregrada, završila je položena u podu crkve sv. Lucije. Stoljeća hodanja preko nje ostavila su oštećenja koja su poslije otežavala čitanje pojedinih dijelova natpisa.
Na ploču je 15. rujna 1851. godine upozorio Petar Dorčić. Time počinje njezino ozbiljnije proučavanje, kojim su se tijekom desetljeća bavili Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Vatroslav Jagić, Branko Fučić i drugi istraživači.
Original Bašćanske ploče danas se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu, dok se u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru nalazi njezina kopija.
Prošlo je 175 godina otkako je ponovno otkrivena vrijednost njezinih glagoljskih redaka. Bašćansku ploču najčešće pamtimo po Zvonimiru i hrvatskom imenu, no iz ličke perspektive vrijedi pročitati još nekoliko riječi.
U istom su kamenu zapisane Krbava i Lika, a u posljednjem retku i Otočac. Zato odljev na ulazu u Muzej Gacke nije tek kopija poznatoga hrvatskog spomenika. Ondje je zbog dijela povijesti koji pripada i Otočcu.
Foto: Odljev Bašćanske ploče u Muzeju Gacke / Muzej Gacke
