Preskoči na glavni sadržaj

Povratak u Liku pretvorila u poslovnu priču: Ines Tonković u Gospiću otvorila „Iskricu“

Ines_naslovna.jpg

Magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja Ines Tonković, rodom iz Otočca, nakon nekoliko godina rada u Zagrebu vratila se u Liku. Danas s obitelji živi u Gospiću, gdje je pokrenula vlastitu igraonicu i rođendaonicu „Iskrica“. Svoju ljubav prema radu s djecom pretočila je u vlastitu poslovnu priču.

U samom središtu Gospića, na Trgu Stjepana Radića 7, otvorena je Iskrica, nova igraonica i rođendaonica iza koje stoji Ines Tonković, magistra ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja.

Za Ines to nije tek novi poslovni projekt. Iskrica je rezultat godina rada s djecom, iskustva stečenog u struci, povratka iz Zagreba u Liku, ali i njezine osobne želje za drukčijim ritmom života – onim u kojem će biti više prostora za obitelj, dijete i posao koji istinski voli.

Iz Otočca preko Zagreba do Gospića

Ines je rodom iz Otočca, a nakon završetka studija svoj je profesionalni put započela u Zagrebu. Ondje se odmah zaposlila u dječjem vrtiću, najprije kao pripravnica, a paralelno s radom nastavila je obrazovanje te završila petogodišnji studij.

U Zagrebu je provela nekoliko godina radeći u struci. Kaže da je bila zadovoljna i poslom i životom, ali je s vremenom sve više osjećala teret užurbanog gradskog ritma i nezadovoljstvo. Rad u vrtiću dao joj je i neposredan uvid u svakodnevicu brojnih obitelji – rano ustajanje, cjelodnevni boravak djece izvan kuće, posao, promet, dodatne aktivnosti i stalnu utrku s vremenom.

U jednom trenutku odlučila je vratiti se u Otočac. Radila je u dječjem vrtiću u Otočcu, a potom se preselila u Gospić, gdje danas živi s obitelji. Upravo u Gospiću ostvarila je sljedeći veliki profesionalni korak. Rad s djecom Ines prati još od 18. godine. Radila je u animaciji, igraonicama, udrugama i animacijskim timovima, a iskustvo je stjecala i čuvajući djecu u brojnim obiteljima. Gotovo svaki posao kojim se bavila bio je, na ovaj ili onaj način, povezan upravo s djecom.

-To je baš moja ljubav. Uvijek sam znala da ću jednom napraviti nešto svoje. Nisam znala što, kako ni kada, ali imala sam osjećaj da želim stvoriti nešto za djecu – nešto što će biti moje, toplo i prilagođeno njima, kaže Ines.

Ta se ideja godinama razvijala, sve dok nije dobila konkretan oblik i ime – Iskrica.

Zašto baš Iskrica?

Naziv je, kaže, došao gotovo prirodno.

-Iskrica mi je bila baš lijepa asocijacija na djecu – njihovu energiju, maštu, poletnost, sjaj, onu malu iskru koju svako dijete ima. Zato mi je prirodno došlo da se igraonica zove upravo "Iskrica.“

A upravo tu dječju iskru želi čuvati i kroz način na koji osmišljava prostor, druženja, aktivnosti i rođendane.

Prostor kao „treći odgojitelj“

Jedna od stvari koje su Ines posebno privukle prostoru u kojem je smještena Iskrica jest to što ne izgleda poput klasičnog poslovnog prostora. Više podsjeća na toplu malu kuću, a dodatna je prednost i travnato dvorište koje otvara brojne mogućnosti za boravak i igru na otvorenom.

No uređenje prostora za nju nije bilo samo pitanje estetike.

-U struci kažemo da je prostor ‘treći odgojitelj’. Prostor jako utječe na dječju igru, ponašanje i raspoloženje. Zato mi je bilo važno napraviti nešto što je istodobno zanimljivo i poticajno, ali i smirujuće. Nisam željela staviti što više šarenila i igračaka, željela sam okruženje koje potiče interakciju. 

Da je uspjela postići upravo ono što je zamislila, možda najbolje potvrđuje komentar koji najčešće čuje kada roditelji prvi put uđu u prostor Iskrice. Kažu mi: - Baš je toplo!, i upravo sam taj osjećaj htjela postići. Nesebično je naglasila kako joj je pri uređenju interijera pomogla Ivana Rožić Dubravčić, također Otočanka, dizajnerica interijera i dipl. informatičarka.

Rođendani za djecu, a ne za „savršenu sliku“ odraslih

Ines ima vrlo jasnu ideju i kada je riječ o dječjim rođendanima. U vremenu u kojem se proslave često pretvaraju u velike projekte, s obiljem dekoracija, poklona i fotografija koje moraju izgledati besprijekorno, ona želi vratiti fokus na ono što je djeci doista važno.

-Najvažnije mi je da stvaramo druženja i rođendane prilagođene djeci, a ne nekoj savršenoj slici odraslih. Djeca ne pamte ogromne dekoracije, poklone ni savršene fotografije. Pamte osjećaj – da su bila sa svojim prijateljima, da su se igrala, družila i trčala. Kaže kako je to zapravo vrlo jednostavno, - Mi odrasli smo to danas jako zakomplicirali.

Zato je Iskrica zamišljena kao prostor u kojem dijete ne mora ispunjavati očekivanja odraslih, nego jednostavno može biti dijete.

Struka kao najveća prednost

Ines posebno ističe da joj obrazovanje i iskustvo u neposrednom radu s djecom daju čvrstu podlogu za ono što danas radi. Poznavanje razvojnih obilježja djece, njihovih potreba i načina na koji se igra mijenja s dobi omogućuje joj da aktivnosti prilagođava konkretnoj skupini.

-Mislim da jako dobro poznajem razvojne karakteristike djece i njihove potrebe u različitim dobnim skupinama. To mi je velika prednost jer igre i aktivnosti mogu prilagoditi djeci koja mi dolaze.“

Programi u Iskrici namijenjeni su djeci od tri godine naviše, a sadržaj se prilagođava njihovoj dobi i interesima. Osim rođendanskih proslava, roditeljima je omogućena i opcija kraćeg boravka djece, uz prethodnu najavu. Ideja je ponuditi fleksibilnost roditeljima koji imaju obvezu, sastanak ili posao koji trebaju obaviti, dok dijete to vrijeme provodi u sigurnom i poticajnom okruženju.

Majčinstvo kao jedan od razloga za novi životni smjer

Iza odluke o pokretanju vlastitog posla stoji i vrlo osobna motivacija – njen sin. Nije željela da zbog posla svakodnevno propušta velik dio njegova odrastanja ili da svaki važan trenutak mora usklađivati s rasporedima i slobodnim danima.

-Tražila sam način da budem s njim, a naravno – raditi se mora. I tako sam pronašla rješenje da radimo skupa, kaže uz osmijeh.

Upravo taj dio priče dodatno objašnjava njezin povratak u Liku i odluku da profesionalno znanje usmjeri prema nečemu vlastitom. Iskrica je za nju zato više od posla. Ona je pokušaj da posao i obitelj ne budu dvije potpuno odvojene strane života.

Korisnica mjere za samozapošljavanje

Na putu prema pokretanju vlastitog posla Ines se prijavila na mjeru za samozapošljavanje, dobila je pozitivnu ocjenu, čime je njezina ideja dobila dodatnu potporu za ulazak u poduzetništvo. Iskustvo iz sustava, obrazovanje i dugogodišnji rad s djecom sada je pretvorila u vlastiti koncept, u kojem želi zadržati ono što smatra najvrjednijim – stručnost, individualniji pristup, toplinu prostora i kvalitetno vrijeme provedeno s djecom.

Prvi rođendan u Iskrici već je održan jučer, a reakcije roditelja, kaže, bile su iznimno pozitivne.

Povratak koji je postao novi početak

Inesin povratak iz Zagreba u Liku nije bio samo povratak natrag. To je povratak radi početka nečega novog. Kao stručna odgojiteljica, majka i mlada poduzetnica, odlučila je spojiti ono što zna, ono što voli i način života kojem teži.

U samom središtu Gospića tako je nastalo mjesto zamišljeno oko jedne jednostavne ideje: da djetinjstvo ne mora biti komplicirano. Dovoljni su prijatelji, igra, smijeh, trčanje, mašta i osjećaj da je djetetu negdje lijepo.

Sve novosti, informacije i termine Ines objavljuje na Instagram profilu @iskrica.by.ines, a zainteresirani joj se mogu javiti i putem e-adrese iskricabyines@gmail.com.