Povijest Ceute i Melille objašnjava zašto se upravo na toj granici već stoljećima susreću Europa, Afrika i jedan od najvažnijih migracijskih putova prema Europskoj uniji.
Prizori iz Ceute mnoge su zapanjili, a kod nekih možda i unijeli nemir. Velike skupine ljudi uz ogradu, policija, granični prijelazi i more u nekoliko su se kadrova spojili u sliku koju nije lako razumjeti bez šireg konteksta.
U izvještajima se spominju Španjolska, Maroko i Europska unija. Da bi bilo jasnije zašto se upravo Ceuta našla u središtu pozornosti, treba se nakratko vratiti njezinoj povijesti.
Na sjevernoj obali Afrike nalaze se Ceuta i Melilla, dva grada koja geografski pripadaju Africi, ali su politički i pravno dio Španjolske. U njima se govori španjolski, plaća eurom, stanovnici imaju španjolsko državljanstvo, a vrijede španjolski zakoni i pravila Europske unije koja se odnose na te autonomne gradove.
Na prvi pogled to zvuči neobično.
Kako su dva španjolska grada ostala na afričkom kontinentu?
Odgovor seže više od šest stoljeća u prošlost.
Početkom 15. stoljeća Portugal i Španjolska postaju velike pomorske sile. More nije bilo samo granica nego i put prema trgovini. Tko je kontrolirao važne luke i prolaze između Atlantika i Sredozemlja, imao je veliku stratešku prednost.
Portugal je 1415. osvojio Ceutu. Grad nije bio važan zbog svoje veličine, nego zbog položaja. Nalazio se uz Gibraltarski tjesnac, jedan od najvažnijih pomorskih prolaza, kojim su prolazili trgovački putovi između Europe i sjeverne Afrike.
Nekoliko desetljeća poslije, 1497. godine, Španjolska preuzima Melillu.
Povijest je zatim krenula neočekivanim smjerom.
Portugal i Španjolska jedno su vrijeme imali zajedničkog vladara. Kada se Portugal u 17. stoljeću ponovno osamostalio, moglo se očekivati da će se i Ceuta vratiti pod portugalsku vlast.
To se nije dogodilo.
Grad je ostao pod španjolskom krunom, a to je poslije potvrđeno međunarodnim ugovorima. Stoljeća su prolazila, granice su se mijenjale, države nastajale i nestajale, ali Ceuta i Melilla ostale su pod španjolskom upravom.
Kada je Maroko 1956. stekao neovisnost, smatrao je da bi i ta dva grada trebala postati dio njegove države jer se nalaze na afričkom kontinentu i okruženi su marokanskim teritorijem.
Španjolska ima drukčije stajalište. Za Madrid su Ceuta i Melilla već stoljećima sastavni dijelovi države. Ondje žive španjolski građani, djeluju španjolske institucije i svakodnevni život odvija se pod španjolskom upravom.
Različiti pogledi na njihov status postoje i danas.
Njihov položaj objašnjava zašto su toliko važni.
Ceuta i Melilla jedine su kopnene granice između Europske unije i afričkog kontinenta. S jedne strane nalazi se Maroko, a s druge Španjolska.
Zbog toga su već desetljećima važne točke na migrantskim rutama prema Europi. Za dio ljudi koji pokušavaju doći na europsko tlo upravo su Ceuta i Melilla prvi cilj.
Oko gradova su zato podignute visoke granične ograde, uveden je pojačan nadzor, a na granici su stalno prisutne policija i druge sigurnosne službe. Svaki veći pokušaj prelaska vrlo brzo prerasta lokalne okvire i postaje međunarodna vijest.
Na karti su Ceuta i Melilla gotovo neprimjetne.
Ipak, upravo ih je njihova povijest pretvorila u ono što su danas.
Više od šest stoljeća nakon što su postale dio španjolske države, ostale su europski teritorij na afričkom kontinentu. Taj jedinstveni položaj učinio ih je vratima Europe – mjestom na kojem se susreću dva kontinenta, dvije države i jedan od najvažnijih migracijskih pravaca prema Europskoj uniji.
Ceuta i Melilla postale su vrata Europe zato što je povijest njihov položaj pretvorila u jednu od najosjetljivijih europskih granica.
