Na današnji dan, 26. kolovoza 1910., u Skoplju je rođena Gonxha Agnes Bojaxhiu, svijetu poznata kao Majka Terezija. Sa 18 godina napustila je obitelj i krenula putem redovništva i misionarskog rada koji će je odvesti u Indiju, među bolesne, napuštene i ljude koji su umirali bez skrbi.
Rođena je u katoličkoj obitelji Nikollë i Drane Bojaxhiu. Dan nakon rođenja, 27. kolovoza, krštena je u Skoplju. Taj je datum poslije smatrala svojim „pravim rođendanom“. Vatikan kao datum njezina rođenja navodi 26. kolovoza 1910.
Otac joj je umro dok je još bila djevojčica, a majka je nastavila sama podizati obitelj. Gonxhin vjerski život oblikovao se u katoličkoj zajednici u Skoplju, gdje se rano zainteresirala za misionarski rad.
U rujnu 1928., sa 18 godina, napustila je dom i otišla u Irsku, gdje je pristupila Sestrama Loretskim. Ondje je uzela redovničko ime Terezija, prema sv. Tereziji od Djeteta Isusa. Nekoliko mjeseci poslije krenula je prema Indiji, a 1929. stigla je u Kalkutu.
Godinama je njezin život izgledao sasvim drukčije od onoga po čemu će postati poznata. Radila je kao učiteljica, a potom i ravnateljica škole za djevojke.
Prekretnica dolazi 1946. godine.
Tijekom putovanja vlakom prema Darjeelingu doživjela je ono što je poslije nazivala „pozivom unutar poziva“. Bila je uvjerena da treba napustiti dotadašnji način redovničkog života i otići među najsiromašnije stanovnike Kalkute.
Nakon što je dobila potrebno crkveno dopuštenje, 1948. napustila je školu, prošla osnovnu medicinsku obuku i počela raditi u siromašnim četvrtima grada. Podučavala je djecu, obilazila bolesnike i pomagala ljudima koji nisu imali ni osnovnu zdravstvenu skrb.
Godine 1950. osnovane su Misionarke ljubavi, redovnička zajednica usmjerena na skrb za siromašne, bolesne, napuštene i umiruće.
Dvije godine poslije Majka Terezija otvorila je u Kalkuti dom za umiruće. Ljudi koji su umirali na ulicama ondje su dobivali njegu i mjesto na kojem su mogli provesti posljednje dane života. Misionarke ljubavi postupno su otvarale i domove za siročad, bolesnike i oboljele od gube.
Zajednica se iz Indije počela širiti u druge dijelove svijeta. Papa Pavao VI. odobrio je 1965. njezino djelovanje kao družbe papinskoga prava, čime je otvoren put širenju Misionarki ljubavi izvan Indije.
Majka Terezija s vremenom je postala jedna od najpoznatijih humanitarnih figura 20. stoljeća. Nobelovu nagradu za mir dobila je 1979. godine za svoj rad među ljudima koji su živjeli u krajnjem siromaštvu.
Umrla je 5. rujna 1997. u Kalkuti, gradu u kojem je provela najveći dio svojega života.
Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 2003., a papa Franjo svetom 4. rujna 2016. godine. Katolička Crkva njezin liturgijski spomendan slavi 5. rujna.
Kad je umrla, iza nje nisu ostale samo Misionarke ljubavi ni Nobelova nagrada. Ostao je način služenja koji je počinjao ondje gdje su drugi često završavali pogled: uz bolesne, odbačene, napuštene i umiruće.
Majka Terezija nije gradila svoju misiju oko velikih riječi, nego oko neposredne blizine čovjeku. Upravo zato njezino ime i danas ostaje vezano uz jedno jednostavno pitanje – što danas činimo za onoga tko nema nikoga?
