Tomislav Potočnjak: Digitalna priča Karlobaga
Najbolje iz Like / 26. Srpanj 2026.Sve je počelo skupljanjem starih razglednica Karlobaga. Ne ovih današnjih, turističkih, nego kolekcionarskih, iz vremena kada je svaka od njih bilježila izgled mjesta, njegove ljude i život kakvog više nema.
Kako je zbirka rasla, razglednice su se počele povezivati u priču. Jedna je vodila prema drugoj, druga otvarala novo pitanje, a svako pitanje tražilo je odgovor. Nakon što je prikupio prvu veću zbirku razglednica, Tomislav Potočnjak pomislio je kako bi bilo šteta da sve ostane zatvoreno u albumima.
– Zašto to ne bih objavio na internetu da ljudi vide kako je Karlobag nekada izgledao? – prisjeća se početka.
Tada još nije slutio da će ga nekoliko stotina razglednica odvesti prema starim kartama, planovima, arhivskim dokumentima i višegodišnjem istraživanju povijesti Karlobaga.
Iako živi u Rijeci, Karlobag za njega nije usputno mjesto. Otac mu je iz Karlobaga, a upravo ga je ta obiteljska povezanost potaknula da pokuša razumjeti mjesto iz kojeg potječe dio njegove obitelji.
Karlobag je jedno od najstarijih mjesta na hrvatskoj obali. Smješten između Velebita i mora, stoljećima je bio važna luka, trgovačko i upravno središte te mjesto na kojem su se susretale različite države, vojske i kulture. Upravo zato njegova je povijest bogata, ali i rasuta po brojnim arhivima, knjižnicama i privatnim zbirkama. Mnoge priče ostale su zaboravljene ili nikada nisu ispričane do kraja.
Upravo je to privuklo Tomislava Potočnjaka. Nije želio skupljati samo stare razglednice, nego razumjeti kako je Karlobag postao ono što je danas.
Prekretnica njegova istraživanja bio je Statut Karlobaga. Nije mu bilo dovoljno znati da postoji. Htio ga je pronaći, vidjeti original i razumjeti njegov put. Trag ga je odveo u arhive u Beču, Leipzigu i Zagrebu.
Prateći pečate na Statutu, pred njim se počela otvarati priča mnogo veća od samoga dokumenta. Svaki je pečat svjedočio gdje se Statut nalazio, pod čijom je upravom završio i kako su se kroz stoljeća mijenjale države, vlasti i ustanove. Put Statuta postao je i put Karlobaga – grada čija se baština stoljećima selila zajedno s političkim promjenama. Statut se naposljetku 1979. godine vratio u Zagreb.
– Taj me Statut raspametio – kaže. U tom je trenutku shvatio da više ne skuplja samo razglednice. Počeo je povezivati rasute dijelove jedne povijesti.
Na mrežnoj stranici, koju je sam izradio prije otprilike godinu i pol dana, danas objavljuje razglednice, stare karte, planove i arhivsku građu. Svaki novi sadržaj provjerava prije objave jer, kako kaže, jedino tako projekt ima smisla.
– Želim da sve bude potkrijepljeno dokumentima. Da sve bude utemeljeno. Tek tada cijeli projekt dobiva pravu vrijednost.
Najveći dio razglednica kupio je vlastitim novcem. Dio su mu ustupili kolekcionari, a dio građe pronašao je u državnim arhivima. Sve što je do sada nastalo financirao je sam.
Konačni cilj nije prikupiti najveću zbirku, nego na jednom mjestu okupiti sve što govori o Karlobagu. Da svatko tko želi upoznati njegovu prošlost može krenuti od provjerenih činjenica, a ne od pretpostavki, legendi ili nadodanih priča.
Njegov rad u međuvremenu su prepoznali Općina Karlobag i Turistička zajednica. Suradnja je već započela, a dio prikupljene građe koristi se u predstavljanju mjesta. Tako je Digitalni zavičajni muzej prerastao okvire osobnog projekta i postao vrijedan temelj za istraživanje, obrazovanje i interpretaciju baštine.
No jedna završena priča kod njega gotovo uvijek otvori neku novu.
Tako ga je istraživanje dovelo i do Antuna Mollinaryja, austro-ugarskog generala koji je u drugoj polovici 19. stoljeća ostavio snažan trag u razvoju Karlobaga. Njegovo ime danas je malo poznato, iako se veže uz izgradnju škole, rive i prometnog povezivanja mjesta. Upravo takve priče Potočnjak želi vratiti u javnost jer smatra da ljudi koji su oblikovali Karlobag ne smiju ostati tek zapis ili fusnota u arhivskoj građi.
A to je tek jedna od brojnih priča koje ovo mjesto još skriva.
Misija Tomislava Potočnjaka zapravo je jednostavna – razumjeti Karlobag. Njegovu povijest, ljude i vrijeme koje ga je oblikovalo. Iz provjerenih dokumenata želi stvarati priče koje neće ostati samo zapis prošlosti, nego mogu pomoći današnjim stanovnicima, lokalnoj zajednici i budućem razvoju turističke ponude. Jer današnji posjetitelji ne traže samo prirodne ljepote. Traže autentične priče koje mjestu daju identitet.
Dok govori o svemu što je prikupio, svoj rad i dalje naziva hobijem.
– Sve radim vlastitim sredstvima, voljom, znatiželjom i ljubavlju prema Karlobagu.
Dok Tomislav Potočnjak svoj rad i dalje skromno naziva hobijem, vrijeme će tek pokazati njegovu pravu vrijednost. Ono što danas nastaje iz znatiželje, upornosti i ljubavi prema Karlobagu sutra može postati jedna od važnih digitalnih riznica njegove povijesti i identiteta.
Iako ne živi stalno u Karlobagu, upravo mu je pogled iz određene udaljenosti omogućio da mjesto sagleda drukčije. Bez svakodnevne rutine, ali s osjećajem pripadnosti, počeo je povezivati rasute dokumente, priče i ljude u jednu cjelinu.
Tako je hobi polako prerastao u nešto mnogo veće. Tomislav Potočnjak danas više nije samo kolekcionar i istraživač. Postaje čuvar baštine i povijesti, jedan od onih koji će budućim generacijama ostaviti nešto vrjednije od zbirke razglednica – sačuvanu i povezanu priču o Karlobagu.
Digitalni zavičajni muzej Karlobaga možete posjetiti na poveznici: https://karlobag.netlify.app/