U godini u kojoj MNK Otočac obilježava 20 godina postojanja, vrijedi izdvojiti i priče ljudi koji su kroz klub prošli i nastavili svoj sportski put dalje. Jedan od njih je 23-godišnji Otočanin Ivan Vukelić. U MNK Otočac napravio je prve igračke, a potom i trenerske korake, dok je danas dio trenerskog kadra Futsal akademije Zagreb Gimka.
Ivan je rođen 13. ožujka 2003. godine, a sport je dio njegova života odmalena, uz njega ga profesionalno zanima i ugostiteljstvo, posebno bartending.
Njegova futsal priča počela je 2017. godine i, kako sam kaže, gotovo slučajno. Na trening ga je nagovorio najbolji prijatelj Petar.
– Najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi bila je da prihvatim taj poziv. Nakon toga sam se zaljubio u futsal. Bilo je puno nezaboravnih trenutaka, suza, kako od sreće tako i od tuge, sportskih prijateljstava i proputovanih kilometara – prisjeća se.
U MNK Otočac proveo je prve ozbiljnije godine u futsalu, a upravo ondje počeo je razmišljati i o drugoj strani sporta – trenerskoj.
Prije dvije godine prošao je tešku operaciju koljena. Umjesto potpunog udaljavanja od futsala, odlučio je pronaći drukčiji način da u njemu ostane.
– Futsal živim i htio sam se okušati u drugačijem izazovu. Posebno me privukla prilika da radim s djecom – kaže Vukelić.
Novi korak stigao je ovoga ljeta. Sredinom lipnja kontaktirao ga je Kujtim Morina i pitao postoji li interes da se pridruži zagrebačkoj futsal akademiji.
Dvojbe, kaže, nije bilo. – Kako volim reći, taj poziv se ne odbija. Prihvatio sam ga objeručke. Smatram da je Futsal akademija Zagreb Gimka san svakog mladog trenera i ne mogu zamisliti bolje mjesto za svoj ljudski i trenerski razvoj.
Danas radi u podružnici Keglić. Dolazak iz kluba s manjim brojem djece u puno veći sustav za njega je bio novo iskustvo. Posebno ga je iznenadila razina znanja mladih igrača s kojima radi. Dobio je i svoje prve generacije te priznaje da posla ima mnogo, ali upravo u tome vidi prostor za vlastiti napredak. U prvim mjesecima puno mu, kaže, znače i savjeti iskusnijih kolega trenera.
Kada govori o tome kakav trener želi postati, jedno ime iz Otočca izdvaja bez razmišljanja – Karlo Tomljenović – Boljeg trenera nisam mogao zamisliti. Puno toga što radim, radim po uzoru na njega. Volio bih da djeca koju ja treniram jednoga dana gledaju na mene kao što ja danas gledam na njega.
Upravo je rad s djecom dio trenerskog posla u kojem se zasad najviše pronašao. Sport, smatra, mladima može dati mnogo više od samog rezultata.
Iz vlastitog iskustva posebno izdvaja prijateljstva, putovanja, disciplinu i odnos prema pobjedi i porazu.
– Futsal me naučio mnogim vrijednostima. Upoznao sam puno prijatelja, proputovao cijelu državu, razvio različite vještine i naučio puno lekcija. Posebno da mi ništa neće doći lako ako se stvarno ne potrudim i ne dam sto posto sebe, ali i da se u pobjedi ne uzvisim, a u porazu ne ponizim.
Mladima futsal preporučuje i zbog same igre. Na manjem prostoru igrači češće dolaze u kontakt s loptom, odluke moraju donositi brže, a posebno se razvijaju tehnika, kontrola lopte, kreativnost i snalaženje pod pritiskom.
Kad se makne od treninga i dvorane, vrijeme najradije provodi s prijateljima, sluša glazbu, putuje i boravi u prirodi. Kad god može, vraća se u Otočac obitelji i prijateljima. Među glazbenim favoritima su mu RÜFÜS DU SOL i Fred again.., najdraži film mu je Nolanov Interstellar, a među knjigama izdvaja Dostojevskijev Zločin i kazna.
Ivan Vukelić tek je na početku trenerskog puta. No činjenica da je od prvih treninga u MNK Otočac došao do rada s mladim igračima u velikoj zagrebačkoj futsal akademiji, životni je primjer kamo sportski put može odvesti kada se, i nakon prepreke poput ozbiljne ozljede, pronađe novi način da se u sportu ostane.
(Izvor: Futsal Akademija Zagreb – Gimka)
