Neke poslovne priče počinju poslovnim planom. Druge počnu gotovo neprimjetno - uz obitelj, nekoliko prvih klijenata, puno pokušaja i pitanje upućeno mami: „Radim li ovo dobro?“
Priča 23-godišnjeg Antonija Vujičića pripada ovoj drugoj skupini.
Na adresi Zagrebačka 67 otvorio je svoj Barber Tony, salon iza kojeg nije samo želja mladog čovjeka da pokrene vlastiti posao, nego priča o obiteljskoj tradiciji, nogometu koji ga prati cijeli život i hobiju koji je korak po korak prerastao u ozbiljan posao.
Otvorenje je proteklo upravo onako kako je Antonijo i želio, u toplom, obiteljskom i prijateljskom ozračju, među ljudima koji su ga pratili od prvih koraka do dana kada je otvorio vrata vlastitog salona. Nije to bila samo proslava novog poslovnog prostora, nego i trenutak u kojem su se na jednome mjestu okupili obitelj, prijatelji i oni koji su vjerovali u njegovu ideju dok je još bila tek želja.
Antonijo je cijeli život u nogometu, a danas nosi dres NK Otočac. No uz nogometnu loptu posljednjih su godina sve važnije mjesto u njegovu životu dobivale škare, mašinica i barber stolica.
Većinom je sam učio, vježbao i usavršavao se. S vremenom su počeli dolaziti prvi stalni klijenti, zatim preporuke, a ono što je u početku bilo zanimanje i želja da nauči nešto novo počelo je dobivati ozbiljnije konture.
Posljednjih godinu i pol radio je kod svoje majke Željke.Obiteljska poveznica s frizerstvom mnogo je starija od Antonijeva barberaja.
Njegova majka Željka ove je godine obilježila 30 godina otkako se bavi frizerskim zanatom. Svoje je prve profesionalne korake napravila školujući se u Opatiji, a istim je putem kasnije krenula i Antonijeva sestra Karmela, koja je ondje završila obrtničku školu za frizera.
Zanimljivo je da upravo Antonijo, koji danas otvara vlastiti salon, u početku nije pokazivao previše ljubavi prema boravku u frizerskom salonu.
„U početku čak nije ni volio biti u salonu. Kasnije se sve više zainteresirao, a njegova je želja bila spojiti ono što najviše voli - nogomet i frizeraj, odnosno barberaj. Napravio je i svoju aplikaciju, a mene je često pitao: ‘Pomozi mi, budi uz mene i reci mi ako nešto radim krivo.’ Danas smo došli do toga da mama njega pita za savjet“, govori Željka kroz smijeh.
U toj rečenici zapravo stane dobar dio Antonijeva puta.
Od mladića koji nije zamišljao da će mu salon postati drugi dom do trenutka u kojem, sa samo 23 godine, okreće ključ u vratima vlastitog prostora.
No Barber Tony od početka nije zamišljen kao klasična brijačnica. Antonijo je želio spojiti svjetove kojima pripada, nogomet i barberaj, ali i način na koji njegova generacija danas živi i dogovara obaveze.
Zato je pokrenuo vlastitu aplikaciju Barber Tony, dostupnu za iOS i Android uređaje, preko koje klijenti mogu rezervirati svoj termin.
A nogometna veza već se itekako vidi i među ljudima koji sjedaju u njegovu stolicu.
Antonijo nam otkriva da se kod njega šišaju i nogometaši Hrvoje i Ivan Smolčić. Posebno pamti trenutak kada je sređivao Ivana prije njegova prvog nastupa za hrvatsku reprezentaciju.
Za nekoga tko je odrastao uz nogomet, takvi trenuci imaju posebno značenje.
Ideja da njegov salon s vremenom postane mjesto u koje će dolaziti i drugi nogometaši nije slučajna. Upravo je to bila jedna od njegovih želja od samoga početka - povezati ono što najbolje poznaje s poslom koji je zavolio.
Danas se ta dva svijeta sve više spajaju.
Jednoga dana Antonijo je na treningu ili utakmici, drugoga iza barber stolice. Razgovori o nogometu nastavljaju se u salonu, a poznanstva s terena prirodno prelaze i u poslovnu priču.
Ipak, iza mladog čovjeka koji se odvažio krenuti svojim putem stoji obitelj koja dobro zna koliko rada treba da bi nešto trajalo.
Njegov otac Jakov, hrvatski branitelj, Antonijev poslovni korak prije svega gleda očima roditelja.
„Najvažnije nam je da je pronašao ono što voli i da se ne boji raditi za svoje ciljeve. Ništa se ne događa preko noći i on dobro zna koliko truda treba uložiti da bi nešto uspjelo. Ponosan sam što je imao hrabrosti napraviti svoj korak. Kao obitelj možemo biti uz njega, ali dalje mora graditi sam“, poručuje Jakov.
Upravo se obitelji Antonijo posebno zahvalio i prilikom otvorenja. Uz roditelje i sestru, zahvalio je i svojoj djevojci te svima koji su bili uz njega dok je njegova ideja od prvih šišanja prerastala u vlastiti salon.
U toj obiteljskoj i prijateljskoj atmosferi otvorenja možda se najbolje vidjelo koliko Barber Tony za Antonija znači više od novog poslovnog prostora. Iza njega su ljudi koji su pratili njegove prve pokušaje, davali savjete, sjedali u stolicu kada je tek učio i ostali uz njega kada je odlučio napraviti ozbiljan korak.
Jer Barber Tony nije nastao preko noći.
Prvo je trebalo naučiti. Onda steći povjerenje ljudi. Napraviti svoju klijentelu. Osmisliti aplikaciju. Raditi uz majku. Pogriješiti, pitati za savjet, pokušati ponovno.
I na kraju odlučiti da je vrijeme za vlastita vrata.
Antonijo pritom već razmišlja i o budućnosti. Želja mu je s vremenom zaposliti još nekoga, a ako se priča bude razvijala kako priželjkuje, ne isključuje ni mogućnost otvaranja Barber Tonyja na još kojoj lokaciji.
No za velike planove ima vremena.
Za početak, vrijedi zastati upravo na Zagrebačkoj 67.
Na jednoj barber stolici, jednom mladom čovjeku i obitelji u kojoj se nakon 30 godina dogodio zanimljiv obrat: nekada je sin pitao majku radi li nešto dobro, a danas majka kroz smijeh priznaje da i sama poneki savjet traži od njega.
Željka je svoj obrt otvorila prije tri desetljeća. Antonijo svoju priču tek počinje.
