Dok rezultati USKOK-ova vještačenja dodatno otvaraju pitanje razmjera onečišćenja na ilegalnom odlagalištu u Gospiću, ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković poručuje da građani imaju razloga biti zabrinuti. U razgovoru za N1 istaknula je da je riječ o teškom kaznenom djelu protiv okoliša s dugotrajnim posljedicama, ali i da za ovako heterogeni otpad ne postoji jednostavna „hitna sanacija“.
Problem ilegalno odloženog otpada u Gospiću dobio je novu težinu nakon rezultata USKOK-ova vještačenja, a ministrica Marija Vučković u petak je u emisiji Novi dan na N1 televiziji odgovarala na pitanja o tome što država sada namjerava učiniti.
Jedna od njezinih poruka posebno se izdvaja.
Građani Gospića, priznaje ministrica, imaju razloga biti zabrinuti.
„Građani su s razlogom zabrinuti jer je riječ o teškom kaznenom djelu protiv okoliša s dugotrajnim posljedicama“, kazala je Vučković za N1.
Istodobno, iz njezinih odgovora proizlazi da uklanjanje i sanacija ogromne količine otpada neće biti ni jednostavan ni brz posao.
Ministrica: Ne postoji hitna sanacija ovakvog otpada
Na pitanje o brzini postupanja Vučković je naglasila da se i sama raspitivala što bi u konkretnom slučaju značila „hitna sanacija“.
„Ne postoji hitna sanacija ovakvog heterogenog sastava otpada“, poručila je za N1.
Prema njezinom objašnjenju, postoji mogućnost pregovaračkog postupka, no tek nakon provedenih analiza može se razgovarati o daljnjim koracima.
Upravo se tu otvara pitanje koje je za stanovnike Gospića vjerojatno važnije od administrativnog naziva postupka: koliko će vremena proći prije nego što opasni otpad doista bude zbrinut?
Odgovor na to pitanje zasad nije jednostavan.
Hrvatska nema gdje zbrinuti takav opasni otpad
Jedan od problema koji je ministrica otvoreno iznijela jest činjenica da Hrvatska nema vlastito odlagalište opasnog otpada niti energanu u kojoj bi se takav materijal mogao zbrinuti.
Zbog toga je potraga za rješenjem usmjerena i prema inozemstvu.
Ministrica je za N1 navela da su upiti poslani prema 11 odlagališta opasnog otpada u drugim državama i prema četiri rudnika soli koji imaju odgovarajuće dozvole, a razgovara se i sa spalionicama te domaćim tvrtkama koje posjeduju potrebne dozvole.
Drugim riječima, dio rješenja za ekološki problem u Gospiću Hrvatska mora tražiti izvan svojih granica.
Tisuće tona su tek početak – najveći problem nalazi se pod zemljom
Prema podacima koje je Vučković iznijela u razgovoru za N1, trenutačno se provode postupci koji se odnose na približno 4.500 tona opasnog otpada te još oko 650 tona otpada okarakteriziranog kao neopasan.
No daleko veći izazov predstavlja ono što se nalazi ispod površine.
Prema izvješću Geotehničkog fakulteta na koje se ministrica pozvala, riječ je o približno 32.000 tona zakopanog otpada.
Upravo bi taj dio trebao biti obuhvaćen trećom fazom sanacije.
Za njega se još razmatraju moguća rješenja.
Jedno je takozvana „in situ“ sanacija, odnosno tretiranje onečišćenja na samoj lokaciji. Vučković je, međutim, navela da među građanima postoji veliko nepovjerenje prema toj mogućnosti te da joj zbog toga ni Ministarstvo nije sklono.
Druga mogućnost podrazumijeva vađenje zakopanog otpada i njegovo odvoženje na odgovarajuća odlagališta.
To znači da za najveću količinu otpada konačan model sanacije još nije odabran.
Novi nalazi, stari problem: koliko se onečišćenje može širiti?
Rezultati vještačenja dodatno su pojačali zabrinutost zbog mogućeg utjecaja ilegalnog odlagališta na okoliš.
Vučković pritom tvrdi da nalazi za Ministarstvo ne predstavljaju potpuno novu spoznaju o postojanju problema. Prema njezinim riječima, od početka je bilo poznato da je riječ o ozbiljnom kaznenom djelu protiv okoliša i mogućim posljedicama za tlo, vodu i zrak, dok detaljnije analize daju precizniju sliku razmjera i sastava onečišćenja.
Na pitanja povezana s PFAS spojevima pronađenima u podzemnim vodama ministrica nije željela samostalno tumačiti moguće posljedice, istaknuvši da takve nalaze trebaju interpretirati stručnjaci.
Takav je oprez razumljiv jer procjena zdravstvenog rizika zahtijeva stručnu analizu koncentracija, izloženosti i drugih podataka.
No za građane ostaje ključno pitanje: što se događa dok postupak sanacije traje?
Prva faza trebala bi završiti tek u proljeće 2027.
Koliko bi proces mogao potrajati pokazuje i informacija koju je istoga dana objavio N1.
Zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Mirko Budiša najavio je da bi radovi prve od ukupno tri faze sanacije u Gospiću trebali krenuti najesen, dok se završetak te prve faze očekuje u proljeće 2027. godine.
Dakle, čak i prema trenutačnim planovima, riječ je o procesu koji se proteže mjesecima, dok najkompleksniji dio – desetci tisuća tona zakopanog otpada – dolazi tek u trećoj fazi.
Građani traže brzinu, država govori o procedurama
Slučaj Gospić zato više nije samo pitanje toga postoji li plan sanacije.
Pitanje je koliko će brzo taj plan postati konkretan posao na terenu.
Ministrica poručuje da Ministarstvo želi postupati što je moguće brže, ali istodobno upozorava na složenost postupka, heterogeni sastav otpada, ograničene mogućnosti njegova zbrinjavanja u Hrvatskoj i potrebu pronalaska odgovarajućih kapaciteta u inozemstvu.
Građani, s druge strane, posljedice eventualnog čekanja ne promatraju kroz javne nabave, pregovaračke postupke i administrativne faze.
Oni žive uz lokaciju zbog koje je i sama resorna ministrica sada javno rekla da imaju razloga biti zabrinuti.
I zato nakon njezina gostovanja na N1 ostaje možda najvažnije pitanje cijelog slučaja:
Riječ je o teškom kaznenom djelu protiv okoliša s dugotrajnim posljedicama, koliko je vremena prihvatljivo čekati da desetci tisuća tona otpada budu trajno zbrinuti?
Izvor: N1 Hrvatska, emisija Novi dan, 7. kolovoza 2026.
