Rujan u Otočcu ove godine prolazi u znaku baštine. Tijekom rujna i prve polovice listopada u Hrvatskoj se održavaju Dani europske baštine, a ovogodišnja tema „Ugrožena baština: revitalizacija, otpornost, nove interpretacije“ otvara prostor za programe koji baštinu ne promatraju samo kao zapis prošlosti, nego kao nešto što se čuva, prenosi i ponovno tumači.
U taj se okvir prirodno uklapa i rujanski program Gackog pučkog otvorenog učilišta Otočac. Tradicijska glazbala, folklor, masnica, 280 godina stara tradicija otočke place te konferencija posvećena nematerijalnoj kulturnoj baštini povezuju nekoliko događanja u kojima GPOU sudjeluje ili ih organizira tijekom mjeseca.
O programu, ali i smislu takvog rada na očuvanju baštine Gacke, razgovarali smo s ravnateljicom GPOU-a Anom Manjerović.
– Gacko pučko otvoreno učilište Otočac ima jednu od ključnih uloga u očuvanju baštine Otočca i Gacke, ali ne samo da je čuva, nego da je održava živom. Baština, a posebno nematerijalna baština, nema smisla ako ostane samo zapisana u knjigama. Ona živi kada je netko izvodi, uči, prenosi ili doživljava. Zato su radionice, seminari, manifestacije i rad s djecom iznimno važni jer se kroz takve aktivnosti uči što je baština i zašto je ona važan dio našeg identiteta – ističe Manjerović.
Rujan je u GPOU-u započeo upravo prijenosom tradicijskog znanja. Petodnevna radionica sviranja dangubice, održana od 28. kolovoza do 1. rujna pod vodstvom Darka Čuvidića i Darka Kranjčevića, završila je koncertom polaznika u GPOU-u. Radionica je bila namijenjena početnicima i onima koji već imaju iskustva u sviranju, a program su sufinancirali Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Otočac. Dangubica, odnosno kuterevka, tradicijsko je glazbalo ovoga područja, a umijeće njezine izrade i sviranja uvršteno je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske.
U sklopu Dana europske baštine održat će se i radionica izrade masnice, koja je odnedavno zaštićeno nematerijalno kulturno dobro.
– Odlučili smo praktičnim prenošenjem znanja pridonijeti očuvanju i revitalizaciji ovog tradicijskog umijeća – kaže ravnateljica GPOU-a.
Dio baštine Gacke ovog rujna odlazi i izvan Otočca. Folklorno društvo Otočac, koje djeluje pri GPOU-u, nastupilo je prošli vikend na 6. Večeri folklora u Bakru, a očekuje ih i nastup na 61. Vinkovačkim jesenima. Otočki folkloraši predstavili novi scenski prikaz „Perače na pučini“, nastao na nekadašnjem običaju pranja rublja na Gacki. Lokalni govor, tradicijski napjevi i kolo iz Gacke dio su prikaza kojim se čuva sjećanje na svakodnevni život nekadašnjih generacija.
Jedno od središnjih otočkih događanja u sklopu ovogodišnjih Dana europske baštine slijedi u srijedu, 9. rujna u 11.00 sati na gradskoj tržnici, gdje će Turistička zajednica Grada Otočca u suradnji s GPOU-om obilježiti 280 godina otočke place.
Godina 1746. zauzima posebno mjesto u lokalnoj povijesti. U predaji i dostupnim povijesnim zapisima 13. rujna te godine najčešće se navodi kao datum kada je Marija Terezija odobrila održavanje tjednog sajma srijedom u Otočcu. Srijeda je kao sajmeni dan ostala dio otočkog života sve do danas.
U povodu obljetnice bit će predstavljena interpretacijska tabla i novi sadržaj aplikacije Discover Otočac. Nadogradnjom aplikacije izrađen je virtualni lik Marije Terezije koji će na otočkoj tržnici oživjeti u proširenoj stvarnosti. Korisnici će kroz interakciju s virtualnim likom moći upoznati dio povijesti Otočca 18. stoljeća i zanimljivosti iz života i vladavine Marije Terezije.
Upravo taj spoj gotovo tri stoljeća stare tradicije i suvremene tehnologije jedan je od primjera novih interpretacija baštine, što je i dio ovogodišnje teme Dana europske baštine.
– Dvjesto osamdeset godina otočke place više je od obljetnice. To je priča o kontinuitetu Otočca kao sajmenog središta i prilika da građanima ponovno, ovaj put na novi način, ispričamo priču o Otočcu. Činjenica da se tradicija održavanja place srijedom sačuvala do današnjih dana govori koliko baština može prirodno postati dio svakodnevnog života građana – govori Manjerović.
Nova tehnologija pritom, naglašava, ne treba zamijeniti knjige, muzej ili izvornu baštinu.
– Svjesni smo da neće svatko uzeti knjigu o povijesti grada ili posjetiti muzejsku zbirku, ali možda će otvoriti aplikaciju Discover Otočac i zainteresirati se kada pred sobom ugleda virtualnu Mariju Tereziju. Tehnologija nije zamjena za knjige, muzeje i izvornu baštinu, nego novi alat kojim je možemo približiti djeci, mladima, turistima i ostalim građanima.
Krajem rujna slijedi i četvrto izdanje konferencije „Nematerijalna baština kao potencijal razvoja“, koja će se održati pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija te Ministarstva turizma i sporta. Konferencija se tijekom posljednjih nekoliko godina profilirala kao mjesto susreta stručnjaka, nositelja baštine, ustanova, javnog sektora i organizacija koje djeluju na području zaštite, istraživanja, interpretacije i razvoja nematerijalne kulturne baštine.
Ovogodišnja tema usmjerena je upravo na nositelje nematerijalne kulturne baštine – pojedince, skupine i zajednice koji baštinu stvaraju, čuvaju, prenose i žive.
– Upravo su oni temelj njezina očuvanja te ključni dionici razvoja, interpretacije i uključivanja baštine u kulturni, obrazovni, znanstveni, turistički i društveni život zajednice. Na konferenciji ćemo otvoriti pitanja njihova položaja, suradnje s institucijama, prijenosa znanja između generacija, interpretacije živoga nasljeđa te mogućnosti sustavne stručne, institucionalne i razvojne podrške. Posebnu pozornost posvetit ćemo primjerima dobre prakse koji pokazuju kako suradnja može pridonijeti očuvanju i održivom razvoju baštine – najavljuje Manjerović.
Od dangubice, masnice i „Perača na pučini“ do 280 godina otočke place i konferencije o nematerijalnoj baštini, rujanski program GPOU-a povezuje različite načine očuvanja onoga što je Gacka naslijedila. Neke se vještine ponovno uče, neki običaji prenose na pozornicu, a dio povijesti dobiva nove načine interpretacije.
Za ravnateljicu GPOU-a smisao svega toga ipak se najbolje vidi u onome što ostaje nakon pojedinog programa.
– Cilj nam je da baština ne ostane nešto što smo jednom predstavili ili obilježili, nego da nastavi živjeti među ljudima, da se o njoj razgovara i da potakne na djelovanje i stvaranje novih sadržaja. Voljeli bismo da djeca i mladi, ali i ostali građani, kroz glazbu, folklor, radionice i suvremene načine interpretacije u baštini prepoznaju nešto svoje. Ako uspijemo potaknuti barem dio njih da zasviraju dangubicu, nauče tradicijski ples, zainteresiraju se za lokalnu povijest ili jednostavno požele saznati više o životu svojih predaka, napravili smo važan korak. Baština se najbolje čuva kada postane dio svakodnevnog života, a ne samo sjećanje na ono što je bilo – zaključuje Ana Manjerović.
