Tiho i neznatno. Tim riječima možemo opisati rođenje djevojčice Marije, o kojemu tadašnji svijet nije ostavio velike zapise, kakve obično povezujemo s osobama koje će ostaviti trag u povijesti.
Katolička Crkva 8. rujna slavi Rođenje Blažene Djevice Marije – Malu Gospu. U liturgijskom kalendaru rođenje svetaca rijetko se slavi; u pravilu se obilježava dan njihove smrti ili mučeništva, odnosno „rođenja za nebo“. Iznimke su samo tri rođenja: Isusovo, Ivana Krstitelja i Marijino.
O samom Marijinu rođenju Evanđelja ne donose podatke kakve bismo danas očekivali. Ne navode datum ni mjesto njezina rođenja, a imena njezinih roditelja, Joakima i Ane, poznajemo iz kasnije kršćanske predaje. Početci blagdana sežu u Jeruzalem u 5. stoljeće, odakle se slavljenje Marijina rođenja s vremenom proširilo diljem kršćanskoga svijeta.
Ona koja potrebe drugih prenosi Kristu
Marijino mjesto u kršćanskoj vjeri nije vezano uz zemaljsku moć ni položaj, nego uz njezin odnos prema Kristu i ljudima.
U evanđeoskim zapisima ona prepoznaje potrebe drugih i prenosi ih Isusu, ne stavljajući pritom sebe u središte. Upravo je u tome jedan od temelja njezina mjesta zagovornice u katoličkoj pobožnosti – one kojoj se vjernik obraća sa svojom potrebom, strahom, bolešću, zahvalnošću ili nadom, moleći njezin zagovor pred Kristom.
Možda upravo tu treba tražiti i jedan od razloga zbog kojih marijanska pobožnost stoljećima pokreće ljude na put. Prema Marijinim svetištima nije se odlazilo samo zato što je tako određivao crkveni kalendar. Dolazilo se s vrlo konkretnim životima i jednako konkretnim razlozima: moliti za zdravlje, dijete ili obitelj, zahvaliti, ispuniti zavjet, tražiti snagu za ono što tek dolazi.
Vjernici pritom Mariju ne stavljaju na Kristovo mjesto. Obraćaju joj se upravo kao onoj koja ljudsku potrebu vidi i prenosi Kristu. Zato se njoj u čast već stoljećima podižu crkve i svetišta, a prema njima vode hodočasnički putevi. Neki se prelaze jednom godišnje, često pješice, a neki postaju zavjet koji se prenosi generacijama. Iza svakog hodočašća, zavjeta ili nakane uvijek je čovjek koji nosi svoju bol, ljubav, zahvalnost ili potrebu, uobličenu u molitvu.
Mala Gospa u Gospićko-senjskoj biskupiji
Mala Gospa posebno je ukorijenjena i na području Gospićko-senjske biskupije, koju čini šest dekanata – Gospićki, Senjski, Ogulinski, Otočki, Slunjski i Udbinski.
Čak tri župe na području Biskupije posvećene su upravo Rođenju Blažene Djevice Marije – Boričevac, Bunić i Palanka, sve na području Udbinskog dekanata.
Posebno mjesto među marijanskim odredištima zauzima Svetište Majke Božje od Krasna, jedno od najpoznatijih hodočasničkih mjesta ovoga kraja. Na današnji blagdan Male Gospe svete mise u Krasnu slave se u 11.00 i 17.00 sati.
Mala Gospa ima svoje mjesto i u Otočkom dekanatu, i to u Poljicima kod Otočca, gdje se u crkvi Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije tradicionalno slavi Rođenje BDM, uz blagoslov djece i druženje vjernika. Danas je sveta misa u 18.00 sati.
Od Krasna do Poljica, od velikih svetišta do malih župa i kapelica, ljudi danas ponovno dolaze sa svojim zahvalama, zavjetima, molitvama i potrebama. I upravo se u toj dugoj tradiciji možda najbolje vidi koliko je ono tiho i neznatno rođenje jedne djevojčice postalo velikim događajem u životima generacija vjernika.
