Preskoči na glavni sadržaj

Gospić je naš dom: Onečišćenje je stiglo do podzemnih voda, tražimo hitnu sanaciju

481505159_122113843340779210_1736387179072371425_n.jpg
Foto: GI.Gospić je naš dom

Gospić, 06.08.2026. - Geotehnički fakultet Sveučilišta u Zagrebu izradio je po nalogu USKOK-a dva vještačenja za lokaciju Bilajska 50 u Gospiću: osnovni nalaz u ožujku i dopunu u srpnju 2026.

Na lokaciji je utvrđeno oko 37.000 tona otpada, ali tu ne govorimo o cjelokupnom otpadu (big bag vreće i ono što je unutar same zgrade silosa je izostavljeno iz ovog ispitivanja tako da su količine veće).  Veći dio zakopan je u zemlju, na površini od 14.267 četvornih metara i prosječnoj dubini od tri metra. Otpad sadrži ostatke obrade elektroničkog otpada, ostatke obrade medicinskog otpada, plastiku i obrađene otpadne frakcije. Prema nalazu, toliko je pomiješan sa zemljom da razdvajanje više nije moguće.

Mjerenjima je utvrđeno da je riječ o opasnom otpadu. Ekotoksičnost je provjerena dvjema metodama, izračunom po propisu Europske unije i testom na živim organizmima. Pri graničnoj vrijednosti 25 izmjereno je 254,8.

U tlu su izmjerene koncentracije bakra do 9.946 miligrama po kilogramu, sto puta iznad dopuštenih 100. Olova ima do 1.051 miligrama uz istu dopuštenu vrijednost, a antimona nekoliko stotina puta više nego što ga ima u prirodi. Onečišćenje je dokazano najmanje 50 metara izvan odlagališta.

Između 2017. i 2024. uklonjen je biljni pokrov na 17.796 četvornih metara. Stabla uz rub odlagališta se suše. U biljkama do 200 metara nađeni su antimon, bakar, cink, olovo i kadmij, čime je potvrđen prijenos otrova u hranidbeni lanac. Lokacija se nalazi neposredno uz zaštićena područja europske ekološke mreže Natura 2000. U tlu je utvrđena i mikroplastika, koju nalaz opisuje kao trajnu promjenu bez mogućnosti sanacije.

Onečišćenje je stiglo do podzemne vode

U ožujku su vještaci opisali put kojim bi onečišćenje moglo doći do vode: pukotine u stijeni kroz koje voda putuje brzo i zaštitni glineni sloj koji je na jednom mjestu pretanak. Tada je voda još bila ispravna, a upozorenje je bilo nedvosmisleno. Podsjetimo, u veljači smo imali još jedan od niza sastanaka s Fondom za zaštitu okoliša u kojem smo tražili hitno postupanje i objavu analiza. Ni tada nije bilo prostora za razgovor o hitnoj proceduri.

U srpnju je dopuna pokazala da je onečišćenje tim putem prošlo i to točno onako kako je bilo predviđeno.

U vodi nizvodno od odlagališta utvrđeni su PFAS spojevi, poznati kao vječne kemikalije jer se ne razgrađuju i u vodonosniku ostaju desetljećima. Izmjereno je 200,5 nanograma po litri, uz dopuštenih 100 prema direktivi Europske unije. Dvostruko iznad granice.

Uzvodno od odlagališta nema ih uopće. Nizvodno ih ima u oba mjerna mjesta. Najviša vrijednost izmjerena je upravo ondje gdje su vještaci u ožujku rekli da će voda teći. Vještaci ocjenjuju razinu opasnosti visokom, štetu djelomično nepovratnom, a vjerojatnost daljnjeg pogoršanja visokom ako otpad ostane na lokaciji.

Već godinu i pol slušamo istu rečenicu: da nije hitno, da treba pričekati, da se prvo mora utvrditi ispravan postupak.

U tom je razdoblju onečišćenje prešlo put od otpada do podzemne vode .

 

DOSTA JE RASPRAVE O PROCEDURI JAVNE NABAVE

Tražimo hitni postupak bez odgode i bez bilo kakve rasprave koji postupak nabave primijeniti. Zakon poznaje načine postupanja kada se mora djelovati brzo. Odluka o postupku je administrativna i može se donositi istodobno s pripremom uklanjanja otpada. Ne može se donositi umjesto nje. Nije normalno da priprema odluke traje dulje nego što je onečišćenju trebalo da dođe do vode.

SUSTAV KOJI TROŠI VRIJEME, NOVAC I NE RADI U INTRESU GRAĐANA

Na istoj lokaciji, u istom predmetu, u isto vrijeme paralelno se provodilo ili nije provodilo nekoliko odvojenih ispitivanja koji također nisu bili dostupni građanima:

  • Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost radi vlastite analize, za potrebe postupka nabave
  • Inspektorat postupa u svom okviru
  • DORH i USKOK raspolažu vještačenjima izrađenima za kazneni postupak
  • Lokalne vlasti ne poduzimaju korake koji su im na raspolaganju – prema navodima sa sastanka, Institut Josip Jurja Strossmayer navodi kako mjerna mjesta određuje jedinica lokalne samouprave u suradnji sa Zavodom za javno zdravstvo.
  • Nitko nije odredio prikladna mjerna mjesta ni izdala jasan nalog za opseg ispitivanja
  • Zavod za javno zdravstvo nije dobio nikakav nalog -  dakle institucija čija je zadaća upravo zdravlje ljudi u ovome ne sudjeluje.

Svatko radi za sebe, nitko ne dolazi za isti stol s podacima koji se mogu međusobno povezati. Rezultati nastaju po različitim nalozima, na različitim mjernim mjestima, s različitim parametrima i zato se ne mogu usporediti ni zbrojiti.

Posljedica je ozbiljna -  dva vještačenja koja su jedina utvrdila cjelovito stanje na lokaciji izrađena su za sud, a ne za sustav zaštite okoliša. Institucije koje bi po njima trebale postupati za njih uglavnom ne znaju ili ih ne uzimaju u obzir, a neke provode ispitivanja koja s njihovim nalazima nisu usklađena.

Analize koje se rade mimo ovih nalaza troše javni novac. Zato tražimo jedno i to odmah -  jedan koordinirani program ispitivanja. Jedno tijelo koje ga vodi, zajednička mjerna mjesta, usklađeni parametri, jedinstvena baza rezultata dostupna svim institucijama i javnosti i sve to utemeljeno na već izrađenim vještačenjima, a ne mimo njih.

Svaka analiza koja se naruči da bi zadovoljila proceduru, a ne da bi odgovorila na pitanje je li ovdje sigurno živjeti, promašila je svrhu.

OSUMNJIČENI SU NA SLOBODI A KAŽNJENI SU SAMO GRAĐANI

Svi osumnjičeni u ovom predmetu nalaze se na slobodi.

Nitko od njih nije snosio nikakvu posljedicu. Snose je stanovnici Gospića svi do jednoga koji su kažnjeni i godinom i pol u kojoj su ih uvjeravali da nema razloga za hitnost dok se onečišćenje širilo.

Tražimo da se, s obzirom na činjenice utvrđene u srpnju, ispita primjena članka 214. Kaznenog zakona -  teška kaznena djela protiv okoliša. Ta odredba propisuje težu kaznu kada se promjene prouzročene onečišćenjem ne mogu dulje vrijeme otkloniti. Vještaci su utvrdili upravo to: štetu koja je djelomično nepovratna, mikroplastiku koja predstavlja trajnu promjenu tla i vječne kemikalije koje u vodonosniku ostaju desetljećima.

Kako je moguće da posljedice trpe isključivo oni koji nisu ništa učinili?

To pitanje ne upućujemo pravosuđu, nego onima koji su bili dužni spriječiti da se ovo dogodi  i onima koji su nakon što se dogodilo tvrdili da nije hitno. Za njihovu odgovornost ne treba čekati presudu. Politička i moralna odgovornost ne utvrđuje se na sudu, ona se preuzima.

Tražimo ostavke onih koji su tvrdili da ne postoji osnova za hitno postupanje i tražimo da se odgovornost utvrdi kroz cijeli lanac  - od onih koji su otpad dovezli i zakopali, preko onih koji su izdavali ili prešutjeli dozvole i propustili nadzor, do onih koji su prijave građana ostavili bez odgovora.

Dakle naši zahtjevi su sljedeći:

  1. Da sanacija počne odmah - odluka o postupku nabave neka se donosi usporedno, a ne kao uvjet za početak.
  2. Odgovornost cijelog lanca odmah - od onih koji su otpad dovezli i zakopali, preko onih koji su izdavali ili prešutjeli dozvole i propustili nadzor, do onih koji su prijave građana ostavili bez odgovora
  3. Ostavke onih koji su tvrdili da nema osnove za hitno postupanje u postupku sanacije
  4. Da sve institucije rade po ovim nalazima
  5. Trajni monitoring podzemnih voda, ali i tla -  PFAS je izmjeren jednim uzorkovanjem (samo u vodi), što i sami vještaci navode kao ograničenje, potrebno je više mjerenja kroz duže razdoblje.