Na sutrašnji dan obilježava se tragična obljetnica i sudbina nekadašnje zvijede prekooceanske plovidbe Titanika. RMS Titanic, bio je britanski prekooceanski brod koji je potonuo u sjevernom Atlantskom oceanu u ranim jutarnjim satima 15. travnja 1912. godine, nakon sudara s ledenjakom, za vrijeme svojega prvoga putovanja za Ameriku iz Southamptona u New York. Procjenjuje se da su u to vrijeme na brodu bila 2224 putnika i članova posade, od kojih je više od 1 500 poginulo, što čini jednu od najtragičnijih putničkih pomorskih katastrofa u novjekovnoj povijesti. Titanic je bio najveći brod u vrijeme svoga poniranja i drugi od triju brodova tzv. Olimpijske klase prekooceanskih brodova.
Osim vrlo bogate klijentele na brodu se nalazilo mnoštvo sirotinje koja je odlaskom u Ameriku željela od gladi spasiti svoje obitelji. Među njima je bilo i Ličana, o čemu je u zasebnoj publikaciji prije 20 godina pisao ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću dr. sc. Ivica Mataija. Razgovarali smo s njim na ovu temu.
-Želeći evocirati sjećanje na najveću svjetsku pomorsku tragediju čije su se posljedice odrazile i na Liku, Državni arhiv u Gospiću 2004. godine objavio je brošuru Ličani na Titanicu koju sam priredio zajedno s kolegicom Nadom Klobučar. Nastojali smo na temelju istraživanja referentne literature i arhivskoga gradiva, koje se čuva u fondovima Hrvatskoga državnog arhiva, rekonstruirati zavičajne socioekonomske okolnosti koje su potaknule naše pretke na iseljavanje, tijek priprema za putovanje, okolnosti stradavanja i posljedice koje su obitelji stradalih zadesile nakon tragičnoga događaja. U tom smo kontekstu objavili do tada široj javnosti slabo poznate faksimile autentične dokumentacije i onodobnih novinskih članaka koji svjedoče o važnim segmentima tragičnih sudbina naših predaka i njihovih obitelji, rekao nam je dr.sc. Ivica Mataija. Pitali smo ga koliko je Ličana i Ličanki u trenutku ove velike tragedije bilo na tome brodu.
-Prema dostupnim podacima na Titanicu je stradalo petnaestero Ličana; njih osmero iz Široke Kule (Grgo Ćaćić, Luka Ćaćić, Mara Ćaćić, Manda Ćaćić, Luka Orešković, Mara Orešković, Jeka Orešković, i Ivan Strilić), trojica iz Perušića (Mate Pocrnić, Tomo Pocrnić i Joso Ćulumović), trojica iz šire okolice Gospića (Petar Čalić, Jovo Čalić i Jovan Dimić) i jedan Udbinjanin (Mile Smiljanić). Iz pisma onodobnoga kulskog župnika upućenog Kraljevskoj županijskoj oblasti u Gospiću saznajemo da je tragediju Titanica sretno izbjegao njihov župljanin Ivan Nikšić kojega je bolest očiju zaustavila u St. Gallenu gdje je ostao u trodnevnoj karanteni nakon koje je otputovao u Ameriku iz koje je 25. travnja 1912. pisao obitelji, koja je pismo primila tek 25. svibnja.
Jedini Ličanin koji je preživio potonuće Titanica bio je Nikola Lulić iz perušićke Kose kojemu je to bilo treće putovanje u Ameriku pa je, s obzirom na ranija iskustva, ostalim ličkim putnicima bio i svojevrsni vođa puta. Očito ga je spasila iznimna snalažljivost o kojoj postoje različita svjedočenja njegovih potomaka, pojašnjava nam dr. sc. Mataija. Doznali smo i neke manje poznate epiloge ove pomorske tragedije.
-Nakon potonuća Titanica obitelji stradalih tražile su od vlade Velike Britanije isplatu odštete za živote svojih bližnjih koje su prvi dio i dobili nakon prve godišnjice katastrofe, a ostatak, u manjim obrocima, isplaćivan im je nakon završetka Prvoga svjetskog rata. San o obećanoj zemlji u koju su lički mladići i djevojke krenuli Kraljicom oceana završio je tragedijom koja se posebno odrazila na njihove obitelji koje su u dubinama oceana izgubile svoje hranitelje, ali i budućnost oslonjenu na njihovu prekomorsku zaradu u koju su, osim snova, uložile svu svoju skromnu imovinu. Tragedija Titanica život ličkih siromašnih obitelji iz kojih su potjecali nesretni putnici u Ameriku trajno je obilježila gubitkom svojih članova, ali i još težim materijalnim prilikama zbog kojih su se mnoge od njih dodatno zaduživale da bi konačno i propale, zaključuje ravnatelj Državnog arhiva u Gospiću dr. sc. Ivica Mataija.
Najbolje iz Like / Naslovna ilustracija: Canva
