Zašto kitimo božićno drvce?
Najbolje iz Like / 23. Prosinac 2024.
Foto: Pexels.com
Dok je darivanje za Božić duboko ukorijenjeno u kršćanskoj tradiciji, običaj kićenja božićnog drvca ima složeniju povijest koja seže daleko prije kršćanstva. Smatra se da potječe iz poganskih rituala zimskog solsticija, kada su zimzelena stabla simbolizirala pobjedu života nad smrću.
Zimzeleni borovi, zbog svoje trajnosti i zelene boje usred zime, postali su simbol povezanosti čovjeka i prirode. Njihova uspravnost simbolizira povezanost zemlje i neba, dok je kršćanstvo prihvatilo bor kao simbol vječnosti i nade. Ipak, nije sasvim jasno kako je kićenje drvca postalo dio božićne tradicije.
Jedna teorija povezuje početke ovog običaja s njemačkim luteranima u 16. stoljeću, kada su drvca ukrašavali plodovima, svijećama i jednostavnim ukrasima. Kasnije je konzumerizam transformirao ovu praksu, pretvarajući ukrašavanje bora u priliku za pokazivanje bogatstva i kreativnosti.
U Hrvatskoj se običaj kićenja bora pojavio sredinom 19. stoljeća pod utjecajem njemačke kulture. Prvotno su se ukrašavala voćna stabla, a kasnije zimzelena drveća s ukrasima od papira, pozlaćenih oraha i lješnjaka. Uz drvca su se često postavljale jaslice, koje simboliziraju Isusovo rođenje. Danas se u Hrvatskoj godišnje proizvede oko 500.000 božićnih drvaca, a jaslice iz 17. stoljeća s otočića Košljuna smatraju se najstarijima u zemlji.
Legenda kaže da je Martin Luther prvi ukrasio drvce svijećama kako bi prikazao zvjezdano nebo. Druga priča spominje engleskog propovjednika iz 7. stoljeća koji je koristio trokutasti oblik jele kako bi simbolizirao Svetu Trojicu. No, teorije o pravom podrijetlu tradicije ostaju brojne i nerazjašnjene.
Zanimljivo je da različite zemlje imaju vlastite verzije ove tradicije. Latvija i Estonija tvrde da su prve počele kititi drvca u 15. stoljeću, dok povjesničari često navode Alzas, tada dio Njemačke, kao mjesto gdje je postavljeno prvo ukrašeno drvce u katedrali 1539. godine.
Danas je božićno drvce univerzalni simbol blagdana, prisutan u kršćanskim, ali i mnogim nekršćanskim kulturama. Prema katoličkom običaju, bor bi se trebao kititi na Badnjak, a skidati nakon blagdana Sveta tri kralja. Iako se kićenje bora razvijalo kroz stoljeća, ono ostaje simbol zajedništva, nade i slavljenja života, neovisno o njegovim povijesnim korijenima.