U crkvi sv. Jurja u Lađevcu kod Slunja u subotu 1. kolovoza 2026. svečanim misnim slavljem proslavljena je 50. obljetnica misništva preč. Mile Šajfara, župnika Župe Uzvišenja Svetoga Križa u Perušiću i upravitelja Župe sv. Nikole biskupa u Kaluđerovcu.
Svečanu svetu misu predvodio je zlatomisnik preč. Mile Šajfar u zajedništvu s gospićko-senjskim biskupom mons. Markom Medom, šibenskim biskupom mons. Tomislavom Rogićem te okupljenim svećenicima. Propovijed je održao vlč. Stjepan Matezović, duhovnik u Đakovačkom sjemeništu.
Na početku misnoga slavlja istaknuto je kako je svećeništvo duboko povezano s Euharistijom te da svećenički život upravo u euharistijskom otajstvu pronalazi svoje izvorište i snagu. Zlatna misa preč. Šajfara predstavljena je prije svega kao slavlje Božje vjernosti i prigoda za zahvalu Bogu za dar života i svećeničkoga poziva čovjeka koji već pola stoljeća vjerno i predano služi Kristu, Crkvi i povjerenom mu narodu.
Preč. Mile Šajfar rođen je 2. listopada 1952. godine u Lađevcu kao najstariji od trojice sinova Ivana i Kate Šajfar. Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, a školovanje je potom nastavio u gimnaziji i sjemeništu u Pazinu. Godine 1971. upisao je Visoku bogoslovnu školu u Rijeci.
Za đakona je zaređen 28. ožujka 1976. godine u Slunju, a za svećenika 28. lipnja iste godine u riječkoj katedrali. Mladu misu proslavio je 1. kolovoza 1976. godine u rodnome Lađevcu, odabravši za svoje mladomisničko geslo Kristove riječi: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“
Tijekom dugogodišnje svećeničke službe djelovao je u brojnim župama tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije i današnje Gospićko-senjske biskupije. Prve svećeničke službe obavljao je u Crnom Lugu i Razlogama, gdje je djelovao od 1976. do 1978. godine. Nakon toga dvije je godine služio vojni rok u Sarajevu.
Po povratku je kratko vrijeme bio duhovni pomoćnik u Viškovu, a potom je od 1980. godine služio u Oštarijama, Modrušu i Cerovniku. Godine 1992. ponovno dolazi u Viškovo, ovaj put kao župnik. U Gospićko-senjsku biskupiju inkardiniran je 2000. godine.
Nakon završetka službe u Viškovu 2001. godine preuzeo je župe Drežnik Grad i Vaganac, u kojima je ostao do 2017. godine. Od 2012. do 2017. obnašao je i službu dekana Slunjskoga dekanata. Od 2017. godine župnik je u Perušiću te upravlja i Župom Kaluđerovac.
Za kanonika Senjskoga stolnog kaptola svete Marije svečano je uveden 27. ožujka 2023. godine, a u Kaptolu obnaša službu kanonika lektora.
Na početku slavlja pozdravljeni su članovi obitelji i rodbina preč. Mile Šajfara, kao i župljani svih župa u kojima je tijekom svojega svećeničkog života djelovao.
Današnje je slavlje na poseban način povezalo početak svećeničkoga puta preč. Mile s njegovim zlatnim jubilejem. Alba koju je nosio na zlatnoj misi ista je ona koju je nosio prije pedeset godina na svojoj mladoj misi.
Štola koju je nosio pripadala je pokojnom vlč. Petru Rajkoviću, koji je preminuo u njegovu naručju. Ona je čuvala uspomenu na njihovu povezanost, ali je ujedno podsjetila na zajedništvo među svećenicima i na trag koji jedan svećenički život ostavlja u životu drugoga.
Misnica u kojoj je preč. Mile slavio zlatnu misu dar je župljana Župe Perušić, kao znak njihove zahvalnosti, privrženosti i poštovanja prema svojemu župniku. Križ koji se nalazio na oltaru darovao mu je prigodom svećeničkoga ređenja tadašnji riječko-senjski nadbiskup mons. Josip Pavlišić.
Alba, štola, misnica i križ tako nisu bili samo liturgijsko ruho i predmeti, nego vidljivi znakovi koji su povezivali njegovu mladu misu s današnjom zlatnom misom, početak svećeničkoga puta s pedeset godina vjernoga služenja te ljude i župne zajednice koji su ga na tom putu pratili.
Polazeći od riječi osmoga psalma: „Što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš?“, vlč. Matezović u propovijedi je govorio o Božjoj darežljivosti prema čovjeku, a na poseban način prema onome kojega Bog poziva u svećeničku službu.
Istaknuo je kako je svećenik čovjek kojega je Bog dotaknuo posebnim pozivom, pomazao njegove ruke da narodu donosi Krista te ga poslao naviještati Božju riječ u zgodno i nezgodno vrijeme.
Osvrnuvši se na pedeset godina svećeničkoga života preč. Šajfara, propovjednik je naglasio kako to nije samo priča o čovjeku koji je uvijek bio snažan, nego ponajprije o Bogu koji se čovjeka spominje, pohađa ga i ostaje mu vjeran.
U tim su godinama sadržani brojni susreti, prijeđeni kilometri, slavljene euharistije, ispovijedi, krštenja, vjenčanja, smrti, radosti i križevi, ali iznad svega trajna Božja prisutnost.
Pedeset godina svećeništva, istaknuto je, nije samo broj godina. U tih je pola stoljeća utkano mnoštvo slavljenih svetih misa, podijeljenih sakramenata, izgovorenih propovijedi, susreta, molitava, riječi ohrabrenja i dobrih djela učinjenih u tišini.
To su godine provedene uz ljude u trenucima njihove radosti, ali i u danima bolesti, žalosti i životnih kušnji. To su godine služenja u različitim župama i krajevima, ali uvijek u istom poslanju – naviještati Krista, dijeliti sakramente i biti blizu povjerenom Božjem narodu.
Na završetku propovijedi okupljeni su pozvani na molitvu za nova duhovna zvanja i za mlade ljude spremne radosno živjeti i svjedočiti svećenički poziv.
Na kraju misnoga slavlja zlatomisniku je čestitku uputio gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo. Zahvaljujući zajedno s njime Bogu za pedeset godina svećeničkoga služenja, biskup je istaknuo kako veliki jubilej preč. Šajfara predstavlja ponajprije svjedočanstvo vjernosti Gospodinu koji ga je pozvao i tijekom svih godina pratio svojom milošću.
Biskup Marko Medo poslužio se riječima svetoga pape Pavla VI. iz njegova razmišljanja „Naše svećeništvo“, u kojemu svećenicima preporučuje da trajno čuvaju divljenje i zadivljenost pred Božjim otajstvima, kako bi im ono što svakodnevno slave uvijek ostalo novo te kako bi njihovo srce neprestano drhtalo pred ljepotom, dubinom, veličinom, čudom i dobrotom Božjom.
Obraćajući se zlatomisniku, biskup je naglasio kako je preč. Šajfar tijekom pedeset godina upravo s takvim duhom divljenja i zahvalnosti služio povjerenom Božjem narodu. Poželio mu je da ga svjetlo Evanđelja i divljenje pred sakramentima i službom koju obnaša nikada ne napuste jer upravo to divljenje uvijek iznova pomlađuje svećeničko srce.
„U ime svećenika, redovnika, redovnica i svih vjernika Gospićko-senjske biskupije od srca Vam čestitam zlatni jubilej svećeničkoga ređenja. Zahvaljujem Vam za Vašu vjernost, predanost i tiho, ustrajno služenje Crkvi“, poručio je biskup Medo.
Zlatomisniku je poželio da ga i dalje prati zagovor Blažene Djevice Marije, Majke Crkve, kako bi i u godinama koje dolaze sačuvao radost svećeništva, mir srca i sveto divljenje pred Kristom, koje je papa Pavao VI. smatrao trajnim izvorom svećeničke mladosti. Svoju je čestitku zaključio zazivom obilja Božjega blagoslova i riječima: „Ad multos annos!“
Zahvalni za njegovo predano služenje, okupljeni su zajedno zahvalili Gospodinu za sva dobra koja je po njegovu svećeništvu udijelio brojnim ljudima, obiteljima i župnim zajednicama, moleći da ga Gospodin i dalje čuva, obdari zdravljem, mirom i radošću te svojim blagoslovom nagradi za svako učinjeno dobro.
Proslava zlatnoga jubileja bila je veliki događaj ne samo za slavljenika i njegovu obitelj nego i za vjernike Župe Perušić, kao i za sve koji su tijekom godina s njime surađivali i susretali ga u njegovoj svećeničkoj službi.
Proslava zlatnoga jubileja okupila je brojne vjernike, svećenike, članove obitelji i prijatelje koji su zajedno sa zlatomisnikom zahvalili Bogu za pedeset godina njegova vjernoga, predanoga i ustrajnoga svećeničkog služenja.
Gospićko-senjska biskupija
