USKOK je objavio opsežan nalaz vještačenja povezan s približno 37.000 tona otpada odloženog na području Gospića. Dokumentacija, koja prema objavljenim informacijama obuhvaća oko 350 stranica i dodatnu dopunu, donosi rezultate kemijskih analiza tla, otpada, podzemnih voda, zraka i biljnih uzoraka te procjenu mogućeg daljnjeg širenja onečišćenja.
Nalaz potvrđuje ozbiljno kemijsko opterećenje tla na samoj lokaciji. Vještaci navode da je riječ o velikoj količini miješanog tehnogenog otpada kojemu je potvrđeno opasno svojstvo HP14, odnosno ekotoksičnost. To svojstvo označava otpad koji predstavlja ili može predstavljati neposredan ili dugoročan rizik za okoliš.
U analiziranim uzorcima vrijednosti povezane s ekotoksičnošću iznosile su približno 254,8, 84,4 i 36,1, dok je granična vrijednost 25. Ovisno o uzorku, riječ je o prekoračenjima od oko jedan i pol do deset puta.
Bakar gotovo sto puta iznad dopuštene koncentracije
Posebno se izdvajaju visoke koncentracije metala u tlu.
Koncentracija bakra dosezala je približno 9.946 miligrama po kilogramu tla, dok je maksimalno dopuštena koncentracija za poljoprivredno tlo oko 100 miligrama. Na pojedinim mjestima bakra je, dakle, bilo gotovo sto puta više od navedene dopuštene vrijednosti.
Olovo je izmjereno u koncentraciji do približno 1.051 miligram po kilogramu, što je oko deset puta više od maksimalno dopuštene koncentracije od 100 miligrama.
U tlu je pronađen i antimon u koncentraciji do približno 317 miligrama po kilogramu. Prirodne geokemijske vrijednosti za taj metal manje su od jednog miligrama po kilogramu, pa nalaz govori o višestrukom povećanju u odnosu na prirodnu razinu.
Povišene koncentracije zabilježene su i za cink, dok su u biljnim uzorcima pronađeni antimon, bakar, cink, olovo i kadmij. Za dio tih vrijednosti u biljkama, međutim, nisu propisani regulatorni pragovi na temelju kojih bi se moglo formalno utvrditi prekoračenje.
Onečišćenje je najizraženije do 50 metara od odlagališta
Prema procjeni vještaka, najveći intenzitet utjecaja zabilježen je na samoj lokaciji i u zoni do približno 50 metara od tijela odlagališta. U tom su prostoru izmjerene najviše koncentracije kontaminanata u tlu.
U zoni od približno 50 do 200 metara utjecaj je slabiji, ali i dalje mjerljiv kroz prisutnost metala u tlu i biljkama te kroz mogućnost izloženosti prašini i ponovnom podizanju čestica s tla.
Izvan približno 200 metara površinski utjecaj procijenjen je kao nizak i pretežno povremen. Vještaci ipak upozoravaju da se mogući utjecaj kroz krški i pukotinski sustav ne može ograničiti samo na površinski krug oko odlagališta.
Potvrđen put prema podzemnim vodama, ali ne i prekoračenje u vodi za piće
Jedan od važnijih dijelova nalaza odnosi se na mogući prijenos onečišćenja prema podzemnim vodama.
Kroz piezometar B1 potvrđena je hidrogeološka povezanost s tijelom odlagališta, odnosno postojanje puta kojim se onečišćujuće tvari mogu kretati prema podzemnim vodama. Zbog krškog i pukotinskog sustava potencijalni doseg takvog širenja nije moguće strogo ograničiti samo na neposrednu okolicu lokacije.
To, međutim, nije isto što i potvrda da je voda za piće onečišćena iznad zakonskih granica. U analiziranim uzorcima podzemnih voda nisu utvrđena prekoračenja standarda kakvoće vode za piće. Zabilježene su povišene vrijednosti pojedinih parametara, osobito barija i električne vodljivosti, ali one nisu prešle propisane pragove.
Ni u zraku nisu utvrđena prekoračenja propisanih graničnih vrijednosti lebdećih čestica i ukupne taložne tvari.
Uklonjena vegetacija na gotovo 18.000 četvornih metara
Nalaz navodi i konkretne posljedice na prostoru odlagališta. Utvrđeni su kemijsko onečišćenje tla, prijenos metala u biljke te uklanjanje vegetacijskog pokrova na površini od približno 17.796 četvornih metara.
Vještaci govore o gubitku i degradaciji staništa, kao i o dokazanom prijenosu kontaminanata u biljni materijal. Takvi nalazi upućuju na to da posljedice nisu ograničene samo na zakopani otpad, nego su već vidljive u tlu, vegetaciji i lokalnom ekosustavu.
Bez sanacije postoji mogućnost daljnjeg širenja
Razina opasnosti u nalazu je procijenjena kao visoka. Vjerojatnost nastanka i daljnjeg razvoja štete također je visoka u krugu do 50 metara, umjerena u zoni od 50 do 200 metara, a izvan tog područja niska do umjerena.
Takva procjena ne znači da je jednaka opasnost utvrđena na cijelom području Gospića. Najteže onečišćenje potvrđeno je na samoj lokaciji i u njezinoj neposrednoj blizini. Istodobno, postojanje mogućeg puta prema podzemnim vodama razlog je zbog kojeg se stanje ne može promatrati samo kao lokalni problem ograničen na površinu odlagališta.
U zaključku vještačenja navodi se da, zbog količine otpada, njegovih opasnih svojstava, prekoračenja regulatornih vrijednosti i aktivnih mehanizama prijenosa, otpad predstavlja trajan izvor opasnosti i značajan rizik za okoliš i zdravlje ljudi.
Vještaci upozoravaju da postoji realna mogućnost daljnjeg širenja štete ne budu li provedene odgovarajuće sanacijske mjere. Upravo će brzina i opseg sanacije, kao i nastavak praćenja podzemnih voda, biti ključni za procjenu dugoročnih posljedica za stanovništvo, prirodu i prostor nizvodno od Gospića.
