Uzastopne vijesti o medaljama i uspjesima članova Taekwondo kluba Gacka bile su dovoljan povod da zavirimo tamo gdje ti rezultati nastaju – na trening u otočkoj dvorani. Ondje nas je dočekao Nikola Pemper, trener čije ime već desetljećima prati razvoj taekwondoa u Otočcu.
Ove je godine navršio punih 70 godina, ali njegova vitalnost jednostavno plijeni. Svako dijete koje je te večeri stiglo na trening Pemper je dočekao s osmijehom, pozdravom i pokojom riječju. Nema promatranja sa strane. I dalje prati svaki pokret, ispravlja tehniku, pokazuje i razgovara sa svojim sportašima.
A njegova uloga već je odavno prerasla granice jednoga kluba. Nikola Pemper dopredsjednik je Hrvatskog taekwondo saveza, pa i u osmom desetljeću života aktivno sudjeluje u radu hrvatskog taekwondoa na nacionalnoj razini.
Razgovor s njim brzo pokaže da pred sobom nemate samo sportskog trenera. Pred vama je čovjek s više od pola stoljeća provedenog u sportu, dugogodišnji policijski službenik, prvi zapovjednik Posebne jedinice policije Sinac, hrvatski branitelj i bivši zatočenik, suprug, otac i djed.
Nikola Pemper osoba je koju treba upoznati s mnogo poštovanja. Njegovu biografiju ne treba dodatno ukrašavati.
Taekwondo se u Otočcu organizirano razvija od 1990. godine, najprije kroz Taekwondo klub Otočac, a od 1999. kontinuitet nastavlja Taekwondo klub Gacka. Tako se danas može govoriti o 36 godina otočkog taekwondoa i generacijama koje su tijekom tih desetljeća prošle kroz dvoranu.
– Kroz sve te godine prošle su tisuće polaznika – govori Pemper.
Prema njegovoj procjeni, među njima je između 80 i 100 nositelja crnih pojaseva. Klub danas okuplja oko pedeset članova, a najmlađi imaju tek pet ili šest godina.
Kroz klub su tijekom godina stasale brojne uspješne generacije, od državnih prvaka i reprezentativaca do djece koja tek osvajaju svoje prve medalje. Rezultati se mijenjaju, generacije dolaze i odlaze, ali kontinuitet rada ostaje.
Pemper pritom taekwondo ne stavlja iznad drugih sportova. Važnije mu je nešto drugo – da se djeca bave sportom, kreću, druže, steknu radne navike i barem dio vremena odmaknu od mobitela i ekrana.
Taekwondo je njegov životni izbor, ali korist sporta, kaže, ne ovisi o tome koji će sport dijete odabrati.
Njegov vlastiti sportski put traje više od pola stoljeća. Prije taekwondoa okušao se i u drugim sportovima, a s vremenom je borilačka vještina postala središnji dio njegova sportskog života. Nositelj je crnog pojasa 5. dan, obnašao je različite dužnosti u taekwondo sportu, vodio reprezentativne selekcije na međunarodnim natjecanjima te sudjelovao u razvoju i širenju taekwondoa na području Like.
Za dugogodišnji rad i doprinos sportu 2021. dobio je i Nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora „Milan Neralić“ za izniman doprinos razvoju sporta na lokalnoj razini.
Taekwondo je s vremenom postao i dio obiteljske priče. Njegovi sinovi Zoran i Davor Pemper također su ostali vezani uz sport i klub. Danas je Nikola i djed, ali njegov se raspored i dalje dobrim dijelom određuje terminima treninga i vikendima na natjecanjima.
Postoji, međutim, dio njegova života zbog kojega riječi o vrijednosti sporta dobivaju sasvim drugo značenje.
Svoj profesionalni radni vijek Pemper je vezao uz MUP i policiju u Otočcu, a u ožujku 1991. postao je prvi zapovjednik Posebne jedinice policije Sinac, u vrijeme kada je hrvatska policija preuzimala jednu od ključnih uloga u obrani toga prostora.
Tijekom Domovinskog rata bio je zarobljen. Prošao je 70 dana zatočenja i šest mjesta kroz koja je bio premještan, uz premlaćivanja, ozljede i trenutke u kojima nije znao što donosi sljedeći sat.
U takvim okolnostima sport više nije bio pitanje natjecanja, rezultata ili medalje. Tjelesna pripremljenost, izdržljivost, samokontrola i sposobnost podnijeti napor, građene godinama, dobile su sasvim drugo značenje.
– Hvala sportu, hvala taekwondou – kaže kada govori o tome što mu je pomoglo da izdrži.
Tijekom našeg razgovora nekoliko su puta zaiskrile suze.
– To su samo sjećanja – kratko bi rekao trener.
Ali iza tih nekoliko riječi ostaje puno toga. Zahvalnost što je preživio, svijest o svemu što je ostalo iza njega i iskustvo koje danas nosi u radu s mladima. Ne zadržava se dugo na vlastitoj ratnoj priči. Pogled mu ponovno odlazi prema djeci koja treniraju nekoliko metara dalje.
U tome možda leži i posebna vrijednost onoga što im može prenijeti.
Djeca u Nikoli Pemperu vide trenera koji pokazuje tehniku, ispravlja pogrešku i traži još jedno ponavljanje. Iza toga je čovjek koji vrlo dobro zna koliko sport može značiti mnogo dalje od medalje i pobjedničkog postolja.
Zato ne čudi ni njegova želja da što više djece uđe u sportsku dvoranu, bez obzira biraju li taekwondo ili neki drugi sport.
– Taekwondo je stvarno ono najbolje iz Like – kaže Pemper uz osmijeh, zahvaljujući što smo klub posjetili upravo na treningu.
Jer rezultat, naglašava, ne nastaje na dan natjecanja. Sportaš se oblikuje upravo na treningu, u mjesecima ponavljanja, rada i pripreme, da bi potom u nekoliko minuta na borilištu pokazao najbolje od sebe i kluba kojem pripada.
Pemper pritom još ima planove. Jedan mu je posebno važan – dočekati 40 godina otočkog taekwondoa, u dvorani i među sportašima kojima je posvetio velik dio života.
A vremena za dugo osvrtanje unatrag zapravo nema. Danas su već na putu prema Zagrebu, gdje ih ovoga vikenda čekaju nova natjecanja. Trening je završen, oprema spremljena, slijedi novi turnir.
Otočac, mali grad u Gackoj dolini, ima svoje ljude čiji su se rad i životne priče izdignuli daleko iznad lokalnih okvira. Nikola Pemper jedan je od njih.
Sedamdeset godina života, više od pola stoljeća uz sport, policijska i ratna karijera, obitelj i generacije sportaša koje su prošle kroz njegovu dvoranu. A kada novo dijete dođe na trening, trener ga i danas dočeka osmijehom.
Djeca i mladi Taekwondo kluba Gacka imaju iskusnog trenera i učitelja. Nikoli Pemperu želimo prije svega dobro zdravlje, još mnogo treninga i putovanja sa svojim sportašima, nove medalje i ostvarenje želje koju je izdvojio – da zajedno s novim generacijama dočeka 40 godina otočkog taekwondoa.
