Uz knjigu „Kroatistički ogledi o Gackoj” Josipa Miletića i Jasminke Brale-Mudrovčić
Gacka. Jedno ime, a nekoliko značenja. Rijeka, dolina, kraj, povijesno-geografska pokrajina. Za mnoge od nas i simbol zavičajne pripadnosti. Sva se ta značenja isprepliću u svakodnevnom govoru, pa često i ne razmišljamo o tome koliko je povijesti, života i kulturnog nasljeđa sadržano u tom jednom imenu.
O Gackoj volimo govoriti. O njezinoj ljepoti, ljudima, običajima i prošlosti. Gotovo uvijek s ponosom. No koliko je zapravo poznajemo izvan obiteljskih priča i sjećanja, kroz povijesne izvore, književnost i znanstvena istraživanja?
To mi se pitanje ponovno nametnulo čitajući knjigu Kroatistički ogledi o Gackoj, autora prof. dr. sc. Josipa Miletića i izv. prof. dr. sc. Jasminke Brale-Mudrovčić, koju je 2026. godine objavio Ogranak Matice hrvatske u Otočcu.
Pred nama je znanstveno djelo koje kroz šest tematskih cjelina otvara pitanja povijesti hrvatskoga jezika i književnosti, kulturne memorije, obrazovanja, usmene predaje i suvremenih mogućnosti predstavljanja baštine. Gacka se pritom promatra kao povijesno-geografska pokrajina, prostor vlastitoga kulturnog nasljeđa, ali i dubokih poveznica s hrvatskom poviješću i kulturom.
Ono što ovu knjigu čini posebno zanimljivom jest širina istraživačkog pristupa. Autori povezuju različita povijesna razdoblja i područja kulturnoga života, ali i razmatraju kako se znanstvene spoznaje mogu primijeniti u obrazovanju i suvremenom predstavljanju baštine. Pritom pojedina poglavlja donose rezultate konkretnih istraživanja, dok druga otvaraju pitanja i nude prijedloge za daljnji rad. Ta razlika između istraženoga, utvrđenoga i predloženoga važna je za razumijevanje knjige i njezina doprinosa.
Upravo je u tome vrijednost ovakvih izdanja. Ona nas odvode dalje od onoga što smo navikli ponavljati o vlastitome kraju. Iza poznatih imena, mjesta i događaja otvaraju se područja znanja koja još uvijek traže istraživanja, proučavanje izvora i nove spoznaje. Povijest i kulturna baština Gacke nisu dovršena priča, a svaki ozbiljan znanstveni doprinos omogućuje potpunije razumijevanje ovoga prostora.
Znanstveni rad koji se vraća zavičaju
Među autorima knjige je i naša Otočanka, izv. prof. dr. sc. Jasminka Brala-Mudrovčić, profesorica na Sveučilištu u Zadru, čiji znanstveni i nastavni rad obuhvaća područja hrvatskoga jezika i književnosti.
Njezin doprinos proučavanju književne i kulturne baštine Gacke važan je za naš kraj. Takvim se istraživanjima lokalne teme uključuju u širi znanstveni prostor, dobivaju stručnu obradu i postaju dostupne budućim istraživačima, studentima i zainteresiranoj javnosti.
To je i razlog zbog kojega smatram vrijednim istaknuti njezin rad. Ne samo zato što je naša Otočanka, nego zbog znanstvenog doprinosa poznavanju kraja iz kojega potječe. Zavičajna pripadnost može biti poticaj za istraživanje, ali vrijednost znanstvenoga rada određuju njegovi sadržaji, metodologija i spoznaje koje donosi.
Zajedničkim autorskim radom s Josipom Miletićem nastala je knjiga koja povezuje različita područja kulturne povijesti Gacke s pitanjima obrazovanja, očuvanja identiteta i suvremenog predstavljanja baštine.
Matica hrvatska i važnost pisanoga traga
Ogranak Matice hrvatske u Otočcu, nakladnik ove knjige, ima važnu ulogu u stvaranju i očuvanju pisane građe o Gackoj. Izdavački rad u manjim sredinama često nije dovoljno vidljiv, premda upravo zahvaljujući takvim nastojanjima mnoge zavičajne teme dobivaju svoje mjesto u knjigama i ostaju dostupne budućim generacijama.
Koliko je to važno, možda najbolje razumijemo kada pokušamo pronaći podatak o nekom događaju, osobi ili običaju iz prošlosti, a shvatimo koliko je toga ostalo nezapisano, raspršeno u različitim izvorima ili sačuvano tek u sjećanjima pojedinaca.
Objavljivanjem Kroatističkih ogleda o Gackoj otočki Ogranak Matice hrvatske pridonosi kontinuitetu znanstvenog i kulturnog rada. U pripremi ovoga izdanja sudjelovao je i predsjednik Ogranka, Anđelko Zdeslav Kaćunko, koji potpisuje lekturu i korekturu knjige, a bio je i moderator večeri njezina predstavljanja. Vrijednost takve izdavačke djelatnosti nije samo u broju objavljenih naslova, nego i u građi koja ostaje te mogućnosti da jedno istraživanje potakne drugo.
Netko će ovu knjigu čitati zbog povijesti, netko zbog jezika i književnosti, netko će u njoj pronaći podatak potreban za novo istraživanje. A možda će nekome upravo ona prvi put otvoriti zanimanje za dio prošlosti Gacke koji dotad nije poznavao.
Od staroga Otočca do kulturne memorije Gacke
Čitajući Kroatističke oglede o Gackoj, posebno su me zainteresirala poglavlja koja znanstveno istraživanje povezuju s današnjim mogućnostima obrazovanja i predstavljanja naše povijesti.
Jedno od njih odnosi se na Gačanski park hrvatske memorije, čije su obrazovne mogućnosti autori istraživali među učenicima osnovnih i srednjih škola, studentima kroatistike te učiteljima i nastavnicima hrvatskoga jezika.
Istraživanje je uključivalo organizirani obilazak Parka, stručno predavanje i anketiranje sudionika. Rezultati su pokazali izrazito zadovoljstvo svih četiriju skupina, a autori na temelju provedenoga istraživanja zaključuju da Park ima dobre mogućnosti za terensku nastavu hrvatskoga jezika na različitim obrazovnim razinama.
Upravo je taj istraživački pristup važan. Obrazovne mogućnosti jednoga kulturnog prostora nisu ostale samo na pretpostavci, nego su razmatrane kroz konkretno istraživanje. Dobiveni rezultati mogu biti podloga za osmišljavanje nastavnih sadržaja, daljnju suradnju škola i kulturnih ustanova te nova istraživanja obrazovnih učinaka takve nastave.
Posebno me zaokupilo i poglavlje o digitalnom pripovijedanju, posvećeno mogućnostima suvremenog predstavljanja staroga Otočca, grada na vodi.
Autori razmatraju digitalnu animaciju povijesnoga grada i mogućnosti povezivanja povijesnih i književnih sadržaja sa suvremenim tehnologijama. Upozoravaju pritom na postupno zaboravljanje Otočca kakav je nekada bio, grada čiji su položaj i izgled bili snažno određeni vodom.
Koliko je povijesti sadržano u tom nekadašnjem izgledu grada, a koliko je današnjim generacijama ona doista poznata? Otočac okružen vodom, sa svojim utvrdama i povijesnim položajem, nije tek zanimljiv motiv za turističku priču. Riječ je o važnom dijelu identiteta grada koji se tijekom stoljeća mijenjao, a čiji se tragovi danas ponajprije prepoznaju kroz povijesne izvore i sačuvanu građu.
Digitalne animacije i rekonstrukcije mogu nam pomoći zamisliti grad kakav više ne postoji. Njihova je vrijednost u mogućnosti da dokumentirane povijesne spoznaje približe ljudima, osobito mlađim generacijama.
Zainteresirali su me i prijedlozi vezani uz Bitku kod Jurjevih stijena iz 1663. godine, njezino uključivanje u obrazovne programe te mogućnosti povijesnog uprizorenja i kulturno-turističke valorizacije.
Autori predlažu povezivanje povijesnih sadržaja s nastavom, terenskim učenjem i kulturnim događanjima, uz suradnju obrazovnih ustanova, lokalne zajednice i turističkih organizacija. Posebno razmatraju mogućnost redovitog uprizorenja bitke kao kulturno-turističke manifestacije.
Ovdje knjiga prelazi s povijesnog istraživanja na razmatranje mogućnosti njegove primjene. Naravno, između prijedloga i stvarne provedbe postoji niz pitanja na koja tek treba odgovoriti. Potrebni su stručna priprema, odgovorni nositelji, organizacijske i financijske mogućnosti. Znanstvena knjiga ne može zamijeniti razvojni program, ali može pružiti znanje na kojemu se takav program temelji.
U knjizi su obrađene i teme kazališne povijesti Otočca, s posebnim osvrtom na doprinos prof. dr. sc. Tihomila Maštrovića njezinu poznavanju, glagoljaške baštine te usmene književnosti i narodnih predaja Gacke, Like, Krbave i Senja.
Svaka od njih otvara drukčiji pogled na kulturnu prošlost prostora koji često prepoznajemo po nekoliko najpoznatijih povijesnih obilježja.
Kulturni identitet nekoga kraja ne čini samo ono što je ostalo zapisano u velikim povijesnim događajima. Čine ga i jezik, književnost, običaji, usmena predaja, umjetnički i društveni život te ljudi koji su u različitim razdobljima ostavili svoj trag.
Koliko znamo, a koliko podrazumijevamo?
O Gackoj se mnogo govori i piše, često s ponosom na bogatstvo njezine povijesti i tradicije. No koliko pritom izlazimo iz okvira poznatih priča i ustaljenih predodžbi?
Postoji razlika između onoga što o svom kraju volimo misliti i onoga što o njemu doista znamo.
Zato mi je važno da nastaju knjige poput ove. One nam omogućuju da izoštrimo pogled na prošlost, preispitamo ono što smo smatrali neupitnim i otvorimo pitanja kojima dosad možda nismo posvećivali dovoljno pozornosti.
Nije pritom potrebno svaku novu spoznaju pretvarati u projekt ili turističku ponudu. Znanje o vlastitoj povijesti i kulturnoj baštini ima vrijednost i bez neposredne koristi. Ono nam omogućuje da o Gackoj govorimo s više razumijevanja i boljim poznavanjem činjenica.
A ono ima i svoju odgovornost. Uči nas razlikovati povijest od predaje, činjenice od pretpostavki, ono što je dokumentirano od onoga što tek treba istražiti. Bez takvog pristupa lako se dogodi da poznate priče počnemo smatrati cjelovitom poviješću.
Kroatistički ogledi o Gackoj prof. dr. sc. Josipa Miletića i izv. prof. dr. sc. Jasminke Brale-Mudrovčić vrijedan su doprinos znanstvenom proučavanju povijesne i kulturne baštine Gacke. Njihov autorski rad, kao i izdavački angažman Ogranka Matice hrvatske u Otočcu, zaslužuju pozornost i izvan stručne javnosti.
O Gackoj smo mnogo toga naslijedili, mnogo toga zapisali, a mnogo toga još trebamo upoznati. Svako novo istraživanje može dopuniti naše znanje, otvoriti drukčiji pogled na prošlost i sačuvati ponešto od onoga što bi bez pisanoga traga možda bilo zaboravljeno.
Gacku možemo voljeti i bez poznavanja svih njezinih povijesnih slojeva. Ali što je bolje poznajemo, to jasnije razumijemo vrijednost onoga što smo naslijedili.


