Na uzvisini iznad Krbavskog polja danas stoji jedno od najprepoznatljivijih mjesta hrvatskog vjerskog i nacionalnog sjećanja. Crkva hrvatskih mučenika na Udbini ponovno će 12. rujna okupiti hodočasnike na Danu hrvatskih mučenika, ali priča o ovom mjestu ne počinje velikim godišnjim slavljem niti se njime završava.
Upravo danas, 11. rujna, navršava se 16 godina od blagoslova crkve. Dana 11. rujna 2010. na Udbini se okupilo oko 15 tisuća hodočasnika, a misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Godinu poslije, 10. rujna 2011., crkvu je posvetio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić.
Ideja biskupa Mile Bogovića
Crkva hrvatskih mučenika neraskidivo je povezana s prvim gospićko-senjskim biskupom Milom Bogovićem, njezinim idejnim začetnikom. Poticaj je pronašao i u pozivu pape Ivana Pavla II. mjesnim Crkvama da sačuvaju spomen na svoje mučenike.
Mjesto nije izabrano slučajno. Krbavsko polje obilježeno je bitkom iz 1493. godine i velikim hrvatskim stradanjem, ali Bogovićeva zamisao bila je šira od podizanja spomen-crkve samo žrtvama Krbavske bitke. Udbina je trebala postati mjesto spomena na hrvatske mučenike i stradanja kroz različita razdoblja povijesti.
Uz Svetište na Udbini i promišljanje o njegovu značenju uvijek mi se vrati jedna rečenica koju sam čula 2014. godine u Švici, na misi prilikom biskupske vizitacije župe: „Povijest je retrovizor života. Život te vozi naprijed, ali pratiš i znaš što je sada i što je bilo prije tebe.“
Ta mi se misao i danas čini najtočnijim objašnjenjem smisla Udbine. Retrovizor ne služi da bismo stalno gledali unatrag, nego da znamo što je iza nas dok nastavljamo put. Tako i povijest ima smisla ako je poznajemo, imenujemo i pamtimo, poštujemo i baštinimo, ali u njoj ne ostajemo zarobljeni, već nam se s njom pokazuje jasan put naprijed.
Kamen temeljac, uzet iz ostataka stare krbavske katedrale, blagoslovio je papa Ivan Pavao II. tijekom pohoda Hrvatskoj 2003. godine. Položen je 9. rujna 2005., čime je započelo ostvarenje projekta.
Papa koji dočekuje hodočasnike
Pred ulazom u Svetište nalazi se veliki brončani kip Ivana Pavla II., rad akademskog kipara Slavena Miličevića. Postavljen je u rujnu 2011. godine.
Papa je prikazan u pokretu, kao čovjek koji prelazi prag. U rukama nosi znakove povezane s nekadašnjom Krbavskom biskupijom – križ i pastirski štap krbavskih biskupa. Time je njegov lik izravno povezan s prostorom na kojem je svetište podignuto.
Iza njega otvara se veliki prostor na kojem se tijekom najvećih hodočašća služe mise na otvorenom. Ni taj prostor nije nastao na praznom mjestu.
Vanjski oltar nalazi se na prostoru nekadašnje udbinske župne crkve sv. Nikole biskupa. Njezini su ostaci konzervirani, a ispod vanjskog oltara uređena je grobnica u koju su položeni zemni ostaci pronađeni na starom groblju u crkvi i oko nje.
Oltarni reljef koji sažima smisao Svetišta
U unutrašnjosti crkve središnje mjesto zauzima veliki oltarni reljef „Slava hrvatskih mučenika“, djelo akademskog kipara Kuzme Kovačića. Reljef je 2015. godine blagoslovio biskup Mile Bogović.
Njegova simbolika izravno povezuje tri velika mjesta i razdoblja hrvatskog stradanja. U središtu je Krbavsko polje, s jedne strane Bleiburg i Križni put, a s druge Vukovar i stradanja u Domovinskom ratu. Iznad zemaljskog prizora nalazi se uskrsli Krist, dok se kroz reljef pojavljuje mnoštvo hrvatskih mučenika.
Time reljef ne prikazuje samo povijest stradanja. Njegova je poruka povezati hrvatska stratišta i grobišta s kršćanskim vjerovanjem u žrtvu i uskrsnuće. Upravo zato je biskupija reljef opisala kao svojevrsnu krunu puta od mjesta stradanja prema nadi.
U njemu je možda najjasnije sažeta Bogovićeva zamisao cijelog Svetišta: Krbavsko polje, Bleiburg i Vukovar nisu izjednačeni kao povijesni događaji, nego su povezani kao mjesta na kojima je hrvatski narod u različitim razdobljima plaćao visoku cijenu rata, progona i nasilja. Iznad njih nije završetak u smrti, nego uskrsli Krist.
Zid na koji stiže kamenje hrvatskih stratišta
Poseban dio kompleksa čini memorijalni prostor sa zidom u koji se ugrađuju spomen-ploče i spomen-kamenje doneseno s mjesta hrvatskih stradanja.
Ideja je bila na jednom mjestu povezati Krbavsko polje s drugim stratištima i grobištima hrvatske povijesti. Među njima se navode Bleiburg, Jazovka, Macelj, Ovčara, Škabrnja i brojna druga mjesta. Kamenje su tijekom godina na Udbinu donosili i hrvatski branitelji motoristi.
Zid nije zamišljen kao popis stradanja iz jedne bitke ili jednoga rata. On fizički povezuje mjesta stradanja iz različitih vremena i različitih dijelova Hrvatske.
U tome se najjasnije vidi i domoljubna dimenzija cijeloga kompleksa. Udbina je zamišljena kao mjesto čuvanja nacionalnog pamćenja, ali kroz kršćanski pojam žrtve i mučeništva. Krbavsko polje daje mu povijesno polazište, dok spomen-ploče i kamenje šire priču daleko izvan Like.
Svetište koje je istodobno živa župa
Velika nacionalna okupljanja lako stvaraju dojam da Crkva hrvatskih mučenika živi prvenstveno nekoliko dana u godini. Međutim, Udbina ima svoj redoviti župni život.
Služba rektora Svetišta povezana je i sa službom župnika Župe sv. Nikole na Udbini. Nakon Tomislava Rogića, koji je Svetište vodio do imenovanja šibenskim biskupom 2016., službu je preuzeo Josip Šimatović. Na Udbini je ostao deset godina.
Ovoga kolovoza 2026. godine odlukom gospićko-senjskog biskupa Marka Mede novim župnikom župa sv. Nikole na Udbini i sv. Jurja u Podlapači te rektorom Svetišta hrvatskih mučenika imenovan je Marinko Miličević.
Sutra će se na Udbini ponovno okupiti hodočasnici iz različitih dijelova Hrvatske. Dolaze zbog vjere, zbog sjećanja, zbog svojih poginulih i nestalih, zbog obiteljske i nacionalne povijesti.
Udbina zato nije mjesto na kojem se samo nabrajaju stradanja hrvatskog naroda. Ona ih sabire, baštini i čuva.
I upravo se tu ponovno vraća Bogovićeva slika retrovizora. Svetište na Udbini ima svoj svehrvatski smisao upravo u tome: čuvati pogled na ono što je ostalo iza nas, ali ne gubiti iz vida put kojim treba nastaviti naprijed.
