Rino Mašić upravo je ono “Najbolje iz Like“.
Dvostrukom svjetskom i europskom prvaku u obaranju ruku tek je 20 godina, a već je postigao najveće sportske uspjehe. No, Rino tu ne namjerava stati, planira završiti fakultet, a već ima i nove ciljeve za buduća natjecanja. U nastavku pročitajte zašto se počeo baviti ovim sportom, što najviše voli jesti, koje mu je iduće natjecanje i još puno toga.
Prvo pitanje za sve nas koji to nećemo iskusiti je kako je to biti svjetski prvak? Osjećaš li se kao najjači čovjek na svijetu?
– Biti svjetski prvak je nevjerojatan osjećaj, znati da se sav taj trud koji već godinama ulažete u sebe i sport isplati je neopisiv osjećaj koji možete okusiti samo kroz sate, dane, mjesece i godine neprestanog rada i truda. Trenutno se ne osjećam kao najjači čovjek na svijetu, ali sam svjestan da nisam daleko od toga.
Kakva je konkurencija u tvom sportu? Jesi li favorit na natjecanjima i ako da, kako se nosiš s pritiskom i da li te protivnici drugačije gledaju?
– Konkurencija je iznimno jaka u svim kategorijama. U mojoj kategoriji (do 110 kilograma) ima jako puno dobrih i kvalitetnih natjecatelja, no ja sam gotovo uvijek favorit što sa sobom nosi određen pritisak i očekivanja. Naučio sam se nositi s tim pritiskom nakon par natjecanja. Uvijek na početku natjecanja imam tremu do trenutka kada odradim prvu borbu, a onda mi uvijek bude puno lakše. I naravno, ostali natjecatelji u mojoj kategoriji me gledaju drugačije i uvijek su oprezni kada se bore protiv mene.
Koliko dugo se baviš obaranjem ruke i otkud zapravo interes za tim sportom?
– Obaranjem ruku se bavim šest godina. Interes za obaranje sam dobio nakon što sam se okušao u raznim timskim sportovima (nogomet, rukomet, košarka…) kad sam vrlo brzo shvatio da se ne volim oslanjati na tuđi rad i trud na treninzima ili natjecanjima jer bi se često dogodilo da se je dobro pripremim za natjecanje, a drugi ne te onda na kraju ne ostvarimo željeni rezultat zbog tih pojedinaca.
Nakon toga sam se okušao u individualnim sportovima (hrvanje, tenis…) ali mi se ni to nije svidjelo. Potom sam pokušao trenirati obaranje ruke jer se cijela tatina strana obitelji bavila tim sportom (djed, baka, stric i tata). Oni su također osnovali prvi klub za obaranje ruku u Hrvatskoj i organizirali su razna natjecanja diljem Hrvatske dok se nije osnovao Hrvatski savez za obaranje ruku. Kako mi je stric bio iznimno dobar u tome (jedno vrijeme je bio i najjači u Hrvatskoj i šire) to mi je bila dodatna motivacija za trening i rad na sebi, a isto tako i moj otac koji se bavio raznim sportovima, a koji me od malih nogu gurao u sport, pa tako i u obaranje ruku. Oni su mi zapravo bili najveći uzori kada sam počinjao trenirati i baviti se obaranjem.
Jesi li stekao prijatelje u ovom sportu, znamo da osim tebe ima još Ličana koji se tim bave? Ili možda neke nove prijatelje iz drugih zemalja?
– Upoznao sam jako puno predivnih ljudi u svijetu obaranja ruku. Puno njih je iz drugih zemalja i iz Hrvatske. Osim mene, neki od Ličana koji se također bave obaranjem ruku su Andrija Šimić, Marko Sudar, Luka Grbac, Ivano Pavelić, Bruno Pašalić, Pavle Papak, Sebastijan Mašić…
Kakav stil života vodiš kao profesionalni sportaš? Moraš li puno paziti na prehranu kao ostali sportaši? I što najviše voliš jesti, a možda ne smiješ često?
– Treniram svakodnevno, a na prehranu ne trebam pretjerano paziti, no trudim se unositi većinski proteine (jesti meso) i paziti da ne jedem previše slatkiša. Najdraže jelo koje ne smijem jesti često je domaća bakina štrudla od jabuka ili šljiva.
Koliko vremena ti oduzimaju treninzi i natjecanja? Baviš li se još nečim ili si fokusiran samo na sport?
– Treninzi mi oduzmu 3 do 4 sata dnevno. Europsko i Svjetsko prvenstvo obično traju 7-8 dana, a ostala prvenstva 3-5 dana. Uz obaranje ruku, studiram Kineziologiju u Zagrebu.
Može li se od tvog sporta “živjeti” i kakve su nagrade?
– Trenutna situacija je da se od obaranja ruku može živjeti, ali morate biti u samom vrhu sporta. Naravno o tome također ovisi da li država u kojoj živite podržava obaranje ruku i je li uopće obaranje priznato kao sport (u Hrvatskoj je).
Kakvi su ti planovi za budućnost, i privatno i profesionalno? Bliže li se nova natjecanja?
– Planovi za budućnost su uspješno riješiti 2. godinu Kineziološkog fakulteta i dobro se pripremiti za iduću godinu, jer će biti puno više teških natjecanja. Nadolazeće natjecanje za mene odvija se u Istanbulu (zove se “East VS West” a ja nastupam na 15. izdanju). To je profesionalni tip natjecanja u obaranja ruku (poput MMA u boksu) gdje se borim s jednom osobom 5 rundi, a tko pobijedi više u tih 5 rundi je ukupni pobjednik. Borim se protiv iznimno jakog Rusa. Natjecanje se održava 02.11.2024.
Imaš li još koji neostvareni cilj koji želiš dostići?
– Cilj koji želim trenutno ostvariti je biti najjači u svojoj kategoriji na “East VS West” natjecanju te iduće godine osvojiti dva zlata na “Combat Games” turniru koji se odvija svake dvije godine- to su kao male Olimpijske igre.
Tko ti je najveća inspiracija? Imaš li sportskog uzora?
– Najveće sportske inspiracije i uzori su mi Mike Tyson i legenda obaranja ruku John Brzenk. Kod Tysona mi se sviđa njegov čelični um i način razmišljanja, a kod Brzenka mi se sviđa njegova inteligencija koju pokazuje tijekom borbe u obaranju i raznovrsnost tehnika koje može iskoristiti u borbi.
Veliko hvala Rinu na ovom razgovoru te mu želimo puno uspjeha u životu i daljnjem bavljenju ovim sportom.
Najbolje iz Like
