INTERVJU Martha Miletić gradi svoj umjetnički put: “Zagreb mi je utočište, a Karlobag i Gospić su mi sidro života“
Najbolje iz Like / 20. Rujan 2025.
S Marthom Miletić, 20-godišnjom umjetnicom iz Ličkog Osika, a rodom iz Karlobaga razgovarali smo prije godinu dana – upravo uoči izložbe autoportreta na 6. Trijenalu autoportreta u Galeriji Prica u Samoboru, na kojoj je sudjelovala sa svojim radom.
Od tada se puno toga promijenilo u životu mlade umjetnice, prije svega upis na prestižnu Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a postala je i članica Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH) kao student pripravnik.
U razgovoru za naš portal, Martha je otkrila kako izgleda njezin novi život, što je sve radila u proteklih godinu dana i koliko joj znači njen kraj.
"Za početak, živim već godinu dana u Zagrebu! Pauzirala sam godinu i usredotočila se na crtačke vještine i upad na Akademiju. Radila sam, išla na dobre izložbe, upoznala razne kustose, umjetnike, glumce, filozofe i animatore. Živjela sam i živim punim plućima jer je to najbolje što sam mogla učiniti za sebe i svoje radove. Imala sam i skupnu izložbu s kolegicom prije par mjeseci u Otočcu. Zadovoljna sam gdje jesam“, kaže Martha koja ističe da je sve postigla svojim radom, bez stipendija i potpora koja se rijetko i primaju za umjetnička postignuća.
Sjeća se i trenutka kada je saznala da je primljena na Akademiju. "Nisam htjela vjerovati, bojala sam se sve do trenutka dok se nisam baš upisala, s obzirom na to da sam prošle godine prošla prijemni, a pala maturu. Plakala sam kao kišna godina kad sam shvatila da sam studentica Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Anticipacija koja se gradila godinu dana za taj trenutak bila je ogromna – stvarno sam sretna gdje jesam i gdje ću uskoro biti.“
Što se tiče samog studija, veseli se svemu – predavanjima, praksi, skriptama, pauzama između predavanja s kolegama, radu na sebi, pa čak i umoru i frustraciji koji jednostavno postoje u početku. "Za sad crtam, vježbam, čitam i slušam što više mogu. Pristupam osobnim radovima kao novom izazovu gdje smijem napraviti pogrešku i eksperimentirati. Dapače, volim pogreške iako me jako naljute – naučim podosta.“
Na pitanje stiže li doći u Liku, odgovara kako joj Karlobag i dalje ostaje sidro života. "Ne stignem toliko doma, no to ne mijenja osjećaj euforije i pripadnosti koji osjetim kad vlak prijeđe Oštarije i napokon mogu vidjeti zvijezde. Zagreb mi je utočište, ali Karlobag i Gospić su mi sidro života. Nadam se da će ostati tako.“
Lika je za Marthu i neiscrpna inspiracija. "Karlobag mi je velika inspiracija za ilustracije. Napravila sam za sad dva murala tamo i jedva čekam naći novu podlogu i označiti je kistom i maštom. Nekako sam si složila da od Kubusa do Karlobaga dobijem samopouzdanje i radim murale, slike i ilustracije, a od Kubusa do Ličkog Osika promatram, zapisujem, crtkam u sketchbook, opažam, fotografiram i snimam.“
Svjesna je i potencijala svojeg kraja, ali i ne prevelikog interesa prema umjetnosti. "Baš sam neki dan imala razgovor s par osoba koji su bili u doticaju s ovakvim temama – definitivno možemo bolje. Razočarana sam što se umjetnost ne uzima toliko ozbiljno koliko bi se trebala. Imamo veliki potencijal. O tom mogu pisati satima.“
Kad je riječ o planovima i budućnosti, Marta je iskrena: "Uf, teško pitanje! Preživjeti prvu godinu faksa? U planu mi je dosta stvari – od slikovnica, murala, eksperimentalnog filma, slika, umjetničke knjige… Pokušavam si staviti što manji pritisak da se moram odmah sad usavršiti u jednoj stvari i doista probati sve pa reći što i kako. A možda i ostanem ovakva do kraja, na sto strana!“
Marthi želimo puno uspjeha i inspiracije u nadolazećim godinama, a osobito na putu kroz izazove prve studentske godine. Drago nam je što Lika ima svoju mladu predstavnicu na prestižnoj zagrebačkoj Akademiji i što njen talent već sada pronalazi put do šire publike.
