INTERVJU Tihana Šuper: “U suđenju sam pronašla izazov, adrenalin i svoj put”
Najbolje iz Like / 18. Studeni 2025.
Foto: Tihana Šuper
Tihana Šuper, 26-godišnjakinja iz Gospića nedavno je uspješno položila kondicijske norme i testove na seminaru sudaca futsala HNS-a u Prelogu te je počela suditi službene utakmice futsal kupa regije Zapad te lige juniora i kadeta regije Centar. Uz to, od prošle godine djeluje i kao delegatkinja Županijske nogometne lige za mlađe uzraste.
Diplomirana agronomkinja odrasla je uz nogomet — i uz oca Igora Šupera, dugogodišnjeg igrača, trenera i suca. Tihana je od djetinjstva na terenima, a danas taj svijet upoznaje iz nove perspektive: iz one koja nosi odgovornost, pritisak i adrenalin, ali i veliko zadovoljstvo.
U razgovoru za naš portal otkrila je svoje početke, izazove i snove.
Čestitamo na uspješno položenim testovima i početku suđenja! Kako je izgledao seminar i koliko je bilo zahtjevno proći sve norme?
Hvala vam! Seminar je bio izuzetno zanimljiv i jako dobro organiziran. Imali smo teorijska predavanja, praktične demonstracije, video-analize, a na kraju i polaganje normi, testa te video-testa.
Kroz teoriju smo prolazili sva ključna pravila i nove izmjene. Norme nisu bile jednostavne jer zahtijevaju dobru fizičku spremnost, a test i video-test traže da pokažeš ne samo znanje pravila nego i njihovu primjenu u stvarnim situacijama. Unatoč svemu, stvarno sam uživala u seminaru.
Što te potaknulo da se odlučiš baš za suđenje, a ne trenerski poziv ili igranje?
Odrasla sam uz nogomet i suđenje jer je moj otac dugogodišnji sudac i trener. Stalno sam bila s njim na terenima, gledala utakmice i mislim da sam upravo tamo razvila strast prema toj ulozi.
Igranje me nikada nije privlačilo, kao ni trenerski poziv, ali u suđenju sam pronašla nešto posebno — kombinaciju odgovornosti, adrenalina i odlučivanja u trenutku. Privuklo me to što sudac mora biti smiren, pravedan i potpuno fokusiran, te što svojim odlukama utječe na tijek igre.
Suđenje mi je, zapravo, došlo prirodno. To je nastavak onoga što sam cijeli život gledala i upijala.
Koliko ti pomaže iskustvo tvog oca Igora Šupera?
Iskustvo mog oca znači mi jako puno. Uz njega sam naučila kako razmišljati kao sudac, kako ostati smirena u stresnim situacijama i kako donositi odluke s punim samopouzdanjem. Njegovi savjeti posebno su mi važni sada, na početku karijere.
Imam veliku podršku i od mame i sestre — uvijek su bile tu i poticale me da se odvažim ući u ovaj svijet. Njihova podrška daje mi dodatnu sigurnost i motivaciju.
Još uvijek je malo žena u suđenju. Kakve su tvoje dosadašnje reakcije igrača, trenera i publike?
Istina je da nas nema puno, ali moja prva iskustva su vrlo pozitivna. Od prve minute trudim se pokazati profesionalnost, dobru komunikaciju i kontrolu utakmice — i to ljudi prepoznaju. Igrači i treneri često mi se jave nakon utakmice s riječima podrške. Publika nekad zastane kad vidi ženu na centru, ali reakcije su uglavnom pozitivne. Naravno, futsal zna biti temperamentan, ali na to sam spremna.
Koji bi izdvojila kao najveći izazov u suđenju i postoji li nešto čega se još uvijek pribojavaš?
Najveći izazov mi je donositi brze i točne odluke u situacijama koje se događaju u djeliću sekunde. Futsal je jako brz, puno se toga dogodi istovremeno — kontakt, prekršaj, prednost, pozicioniranje.
Ako moram nešto izdvojiti, to su emocionalno “nabijene” utakmice s velikim ulozima. Ne bojim ih se, ali imam poštovanje prema takvim susretima i veselim se danu kad ću i takve izazove dočekati.
Što ti se najviše sviđa u suđenju?
Najviše mi se sviđa dinamika same igre. Futsal je brz, intenzivan i nepredvidiv — svaki trenutak nosi novu odluku. Upravo to suđenje čini uzbudljivim.
Naravno, atmosfera na terenu, publika i igrači samo dodatno pojačavaju doživljaj.
Imaš li neki poseban cilj ili san u ovoj karijeri?
Za početak mi je važno napredovati i skupljati iskustvo. Naravno da mi je san jednog dana suditi najviši rang hrvatske futsal lige i postati međunarodna sutkinja. Sve do tada želim učiti iz svake utakmice — svaka situacija na terenu prilika je da postanem bolja i sigurnija.
Vidiš li suđenje kao profesionalnu karijeru ili više kao hobi uz posao?
Nažalost, kod nas suci još uvijek nisu profesionalci, pa sebe trenutačno vidim u ulozi sutkinje uz svoj posao. Važno mi je razvijati se koliko god mogu i napredovati iz godine u godinu.
Kako je krenula tvoja ljubav prema futsalu i zašto baš futsal, a ne veliki nogomet?
Ljubav prema futsalu razvijala se dok sam s ocem odlazila na utakmice i pratila ga na terenu. Ovaj sport osvojio me svojom brzinom, energijom i nepredvidivošću.
Volim kako se sve odvija u malom prostoru i zahtijeva stalnu koncentraciju. Zato je futsal postao moj izbor. A i, iskreno, najbolji dio futsala je što — ne možeš pokisnuti! Igra se u dvorani pa nema kiše, vjetra ni hladnoće, haha.
Koliko ti znači sport u životu?
Sport mi znači jako puno i odmalena je dio mene. Dugo sam igrala odbojku i mislim da me bavljenje sportom oblikovalo i kao osobu. Za mene je sport i užitak i način da razvijam disciplinu, strast i motivaciju.
Kada nisi na terenu, kako najradije provodiš svoje slobodno vrijeme?
Najradije vrijeme provodim s obitelji, prijateljima i psima. Volim se opustiti uz knjigu, dobru glazbu, teretanu ili šetnju na svježem zraku — to me puni energijom.
I za kraj, što bi poručila mladima iz Like koji sanjaju sportske snove?
Poručila bih im da vjeruju u svoje snove i ne boje se ulagati trud i vrijeme u ono što vole. Sport i suđenje traže disciplinu, strpljenje i upornost, ali sve se na kraju isplati.
Važno je učiti, rasti i ne odustajati. Bez obzira odakle dolaziš — za snove se valja pomučiti.
Čestitamo Tihani na dosadašnjim uspjesima i želimo joj puno sreće u daljnjoj karijeri!
