Preskoči na glavni sadržaj

Očica Ovčica – kada prijateljstvo i ljubav prema ručnom radu prerastu u poduzetničku priču

FunPic_20261119_093204159.jpg

Učiteljica Mateja Posavi Došen i ekonomistica Ljiljana Barković povezale su svoja znanja, kreativnost i ljubav prema zavičaju te razvile Očicu Ovčicu, domaću radinost prepoznatljivu po ručno izrađenim suvenirima s motivima Gacke i Like. Njihova priča započela je jednim malim heklanim medvjedićem, nastavila se prvim zajedničkim predstavljanjem na The Coklje Festu u Otočcu, a danas iza tog simpatičnog imena stoje godine rada, brojne ideje i prijateljstvo koje se pokazalo dobrom osnovom za poduzetničku suradnju.

Kada se govori o malom poduzetništvu, često se najprije spominju poslovne ideje, tržište i mogućnosti zarade. No poneki posao nastane sasvim drukčije, iz osobnog interesa, vještine koja se godinama razvija i susreta ljudi koji u nečemu prepoznaju zajedničku priliku. Upravo se tako razvijala priča o Očici Ovčici, iza koje stoje dvije prijateljice, Mateja Posavi Došen i Ljiljana Barković.

Mateja je po zanimanju učiteljica, a heklanje i pletenje prati je još od djetinjstva. Kao i mnoge druge vještine koje naučimo u ranim godinama, i ta je tijekom mladosti pomalo pala u drugi plan. Ponovno joj se vratila zahvaljujući poznanici iz Zagreba, velikoj zaljubljenici u pletenje, koja ju je potaknula da ponovno uzme igle u ruke. U početku je izrađivala predmete za vlastite potrebe, uglavnom pletene trake za glavu, ne razmišljajući da bi se iz te ljubavi prema ručnom radu mogao razviti i posao.

Prvi ozbiljniji poticaj došao je od prijateljice Maje Božinović iz Kutereva, čiji su roditelji ugostitelji. Za nju je Mateja izradila malog heklanog medvjedića – privjesak. Bio je to jednostavan suvenir, ali i početak razmišljanja o tome kako bi se tradicionalne vještine mogle povezati s prepoznatljivim motivima ličkoga kraja.

– Poželjela sam tradiciju i baštinu našega kraja poslati u svijet u obliku malih, prepoznatljivih suvenira. Ideja je bila spojiti motive Like s vještinama heklanja i pletenja kojima su se žene u našem kraju bavile generacijama – govori Mateja.

Svoje prve radove pokazala je prijateljici Ljiljani Barković, ekonomistici koja je, uz svoje profesionalno znanje, također vrlo kreativna osoba. Ljiljana je od početka podržala Matejine zamisli, a njihovo prijateljstvo postupno je dobilo i novu, poslovnu dimenziju. Premda dolaze iz različitih profesionalnih područja, upravo se ta različitost pokazala korisnom. Zajedničko osmišljavanje proizvoda, organizacija rada i svakodnevne obveze zahtijevali su kreativnost, ali i praktična znanja koja su obje donosile u suradnju.

– Ljiljana i ja vrlo se dobro nadopunjujemo, ne samo u prijateljstvu nego i u poslovnom smislu. Ona mi je od samoga početka velika podrška u ostvarivanju kreativnih i poduzetničkih ideja, a naše različite vještine pokazale su se kao odlična kombinacija – ističe Mateja.

Prvi suvenir koji su zajedno osmislile bile su cokljice – privjesci, s kojima su se 2019. godine predstavile na prvom The Coklje Festu u Otočcu. Tada su nastupile kao kreativke, a velik interes posjetitelja pokazao im je da njihove rukotvorine imaju potencijal i izvan kruga prijatelja i poznanika. Ubrzo nakon toga Mateja je otvorila domaću radinost, u sklopu koje nastavljaju izrađivati suvenire te druge ukrasne i uporabne predmete.

Ime Očica Ovčica nastalo je igrom riječi koja povezuje tehniku ručnog rada i obilježja zavičaja. Očica je petlja vune na igli, osnova od koje započinje pletenje, dok ovčica upućuje na ovčarstvo, vunu i tradiciju ličkoga kraja. Zanimljivo je da ovčica, unatoč imenu, nije bila njihov prvi proizvod. Nakon medvjedića nastala je i ona, a potom su se motivi i ponuda postupno širili.

Danas se među njihovim proizvodima mogu pronaći privjesci i magneti s motivima medvjedića, ovčice, vuka, pčele, Ličanina i ličke kape. Upravo im je lička kapa posebno inspirativna pa njezine prepoznatljive elemente koriste i u izradi nakita, naušnica, ogrlica, narukvica, ali i na platnenim torbama i pernicama. Svaki od tih predmeta na svoj način predstavlja dio kraja iz kojeg potječu, a Mateja i Ljiljana nastoje da njihovi proizvodi budu jednostavni, uporabni i bliski današnjem kupcu.

Pritom se nameće pitanje koliko je zahtjevno tradicionalni motiv prilagoditi suvremenom tržištu, a da ne izgubi svoje izvorno značenje. Mateja smatra da je upravo u načinu interpretacije ključ očuvanja tradicije.

– Tradicija je nešto što se ne mijenja, ona ostaje i treba ostati sačuvana. Njezin je smisao upravo u tome da se prenosi kroz vrijeme, pa i u suvremenom društvu. Mi je ne mijenjamo, nego je interpretiramo na svoj način i prilagođavamo današnjem vremenu, pritom nastojeći sačuvati njezinu izvornu vrijednost i prepoznatljivost – objašnjava.

Nekada su se heklanjem i pletenjem najčešće izrađivali stolnjaci, dijelovi posteljine i odjevni predmeti, dok danas te iste vještine mogu pronaći primjenu u izradi nakita, ukrasa i različitih suvenira. Mateja i Ljiljana upravo u tome vide mogućnost da se tradicijski ručni rad približi novim generacijama i kupcima koji možda nikada nisu imali priliku upoznati način na koji su nekada nastajali predmeti svakodnevne uporabe.

Ipak, prilagođavanje tradicijskih motiva nosi i opasnost da se u želji za privlačnim proizvodom izgubi mjera. Na pitanje gdje je granica između kvalitetnog suvremenog suvenira i kiča, Mateja odgovara da je ona prije svega u jednostavnosti. Smatra da previše detalja ne čini proizvod nužno zanimljivijim te da promišljen izbor motiva i oblika može biti mnogo učinkovitiji. Naravno, dodaje, ukusi kupaca razlikuju se i svaka roba ima svoje tržište.

Iako se njihova suradnja razvila iz prijateljstva i zajedničkih interesa, Mateja i Ljiljana danas poslu pristupaju organizirano. S vremenom su podijelile zadatke pa se zna tko izrađuje pojedine proizvode, tko se brine o nabavi materijala, a tko preuzima knjigovodstvene i administrativne obveze. Posao zahtijeva i osmišljavanje novih proizvoda, praćenje potreba kupaca te njihovo predstavljanje na tržištu. Marketing je, priznaju, područje u kojem još uvijek vide mnogo prostora za napredak.

Upravo taj dio njihove priče pokazuje da kreativnost sama po sebi nije dovoljna za održavanje malog poduzetničkog pothvata. Potrebno je uskladiti različite obveze, organizirati proizvodnju i pronaći način da ručno izrađen proizvod stigne do kupca po cijeni koja opravdava uloženi rad.

A koliko zapravo vrijedi jedan mali heklani privjesak?

Odgovor nije jednostavan jer većina njihovih proizvoda nastaje u više faza. Potrebno je izraditi pojedine dijelove, spojiti ih i oblikovati u gotov predmet, a za neke suvenire utroši se i do sat vremena rada. Kupac, međutim, najčešće vidi samo završeni proizvod, bez predodžbe o vremenu, preciznosti i znanju potrebnom za njegov nastanak.

– Ono što kupac često ne vidi jest sve ono što stoji iza gotovog proizvoda – vrijeme, strpljenje, preciznost, znanje i sama ideja. Ručni rad zahtijeva puno vremena i pažnje i nikada ne može pratiti brzinu industrijske, strojne proizvodnje. Upravo je u tome njegova dodatna vrijednost – ističe Mateja.

Kada određuju cijenu, Mateja i Ljiljana ne mogu uzeti u obzir samo trošak materijala. Potrebno je vrednovati utrošeno vrijeme, vještinu, iskustvo i originalnost ideje. Dio kupaca to prepoznaje i cijeni, dok drugi ručno izrađen proizvod uspoređuju s industrijskim proizvodima koji se na tržištu nude po znatno različitim cijenama.

Njihovo je iskustvo da ručni rad još uvijek nije dovoljno cijenjen, iako vjeruju da u vremenu masovne proizvodnje raste interes za predmetima koji imaju osobni pečat. To je i jedno od pitanja s kojima se susreću brojni mali proizvođači: kako očuvati vrijednost vlastitog rada, a istodobno ostati konkurentan i pristupačan kupcima.

Među proizvodima koje su osmislile posebno mjesto zauzima igra kružić-križić s motivima medvjedića i ovčice. Premda su zadovoljne interesom za svoje suvenire, Mateja priznaje da bi voljela da upravo ta igra privuče više kupaca. Razlog nije samo poslovni, nego i profesionalni.

Kao učiteljica dobro poznaje razvojnu vrijednost društvenih igara koje potiču dječju pažnju, razmišljanje, komunikaciju, strpljenje i suradnju. Smatra da su takve aktivnosti posebno vrijedne danas, kada djeca sve češće slobodno vrijeme provode uz digitalne sadržaje. Jednostavna igra poput kružić-križića pruža priliku za zajedničko druženje, a u njihovoj izvedbi nosi i dodatnu poveznicu sa zavičajem.

Upravo se na tom primjeru može vidjeti kako Mateja u kreativni rad unosi i iskustvo svojega učiteljskog poziva. Motivi mede i ovčice, koji su inače namijenjeni suvenirima, dobili su novu primjenu u igri kojom bi se djeci mogli približiti i prepoznatljivi simboli Like.

Proizvode Očice Ovčice kupuju i domaći ljudi i turisti, a prema iskustvu Mateje i Ljiljane, interes domaćih i stranih posjetitelja podjednak je. Nekima su njihovi suveniri uspomena na boravak u Lici, drugima poklon, a domaćim kupcima često predstavljaju poznat motiv zavičaja u drukčijem obliku.

Ideja za nove proizvode, kažu, ne nedostaje. Neke su već u pripremi, ali ih zasad ne žele otkrivati, dok trenutačno posebnu pozornost posvećuju razvoju poklon-paketa. Namijenjeni su poslovnim partnerima, gostima i različitim prigodama, a sadržavali bi kombinacije njihovih prepoznatljivih proizvoda. Tako bi se u osnovnom paketu mogli pronaći kemijska olovka i privjesak s motivom ličke kape, dok bi bogatije varijante uključivale straničnike, magnete, broševe ili revere.

Takvi paketi mogli bi biti zanimljivi i poslovnim subjektima te ustanovama koje žele darovati nešto povezano s krajem u kojem djeluju. Za Mateju i Ljiljanu to je ujedno prilika da svoj rad predstave novim kupcima i nastave razvijati ponudu.

Od prvog heklanog medvjedića do danas Mateja i Ljiljana prošle su put na kojem su se uz nove proizvode razvijale i njihove poduzetničke ideje. Ono što je započelo kao ljubav prema ručnom radu, uz prijateljstvo, međusobnu podršku i upornost pronašlo je svoje mjesto na tržištu. Iako su svjesne izazova koje donosi mali posao, od zahtjevne izrade do pronalaženja kupaca, ne nedostaje im novih zamisli ni volje da ih ostvare.

A možda je upravo to najvrjednije u priči o Očici Ovčici. Mateja i Ljiljana pokazale su kako znanje koje se prenosi generacijama može postati temelj novih ideja i poslovnih mogućnosti. Njihovi suveniri danas odlaze u različite krajeve, noseći sa sobom prepoznatljive motive Gacke i Like, ali i rad dviju žena koje su se usudile vlastitu kreativnost pretvoriti u nešto konkretno. Pred njima su novi proizvodi, novi kupci i prilike koje tek trebaju pronaći. A za sve one koji možda imaju sličnu ideju, ali još nisu napravili prvi korak, njihova priča ima jednostavnu poruku: ne treba podcjenjivati ono što znamo i volimo raditi. Ponekad upravo u tome leži početak vlastite radinosti.