Uoči blagdana Gospe Snježne, 5. kolovoza, Krivi Put ponovno će postati mjesto susreta vjere, tradicije i zavičajnog zajedništva. Iako danas u ovom podvelebitskom kraju živi znatno manje ljudi nego nekada, upravo se na blagdan zaštitnice župe okupljaju Krivopućani iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva. Dolaze na misu, zavjet i susret s krajem iz kojega su potekli.
U središtu toga okupljanja nalazi se crkva Majke Božje Snježne u zaseoku Podbilo.
O njezinoj povijesti opširno je pisao pokojni gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović, rođeni Krivopućanin i nekadašnji upravitelj župe Krivi Put. Upravo zbog osobnog poznavanja kraja i dugogodišnjeg istraživanja njegova se knjiga Župa Krivi Put smatra jednim od najvažnijih izvora za proučavanje povijesti ovoga mjesta. Bogović navodi da je već 1733. godine biskup Benzoni zapisao kako je "proštenjarska" crkvica Majke Božje Snježne u Podbilu gotovo dovršena. Godine 1747. povjerena je kapelanu Antunu Tomljanoviću, a zbog sve većeg broja stanovnika odlučeno je da se župno središte iz Krmpota premjesti u Krivi Put. Odluka je provedena 1790. godine, kada započinje gradnja veće crkve, dok se 1794. smatra godinom utemeljenja župe i izgradnje župnog stana.
No, uz povijesne zapise, Krivi Put čuva i svoju narodnu predaju.
Prema kazivanjima koja su u Senjskom zborniku zabilježile etnologinje Maja Kulišić i Ivana Vuković, na blagdan 5. kolovoza na tome je mjestu pao snijeg. Krivopućani vjeruju da se u snijegu ukazala Majka Božja te da je upravo to bio znak da joj se ondje podigne crkva.
Predaja ima više inačica. Neki kazivači govorili su da se Gospa ukazivala u obliku ljiljana, drugi u obliku ruže, a treći da su zajedno vidjeli cvijet i lik Majke Božje. Priča kaže i da je gradnja crkve isprva započela nešto niže od današnje lokacije, no nakon ponovljenog ukazanja odlučeno je da bude podignuta na mjestu gdje se nalazi i danas.
Narod je pronašao objašnjenje čak i za detalj na kipu Majke Božje Snježne. Budući da kip ima blago nagnutu glavu, pojedini vjernici vjeruju da je to podsjetnik na promjenu mjesta gradnje, zbog čega ga nazivaju i Majkom Božjom Žalosnom. Sačuvano je i vjerovanje da su štovanje Majke Božje Snježne u Krivi Put donijeli Bunjevci tijekom svojih seoba.
Iako se predaja razlikuje od povijesnih izvora, upravo je ona stoljećima oblikovala duhovni identitet ovoga kraja.
Majci Božjoj Snježnoj vjernici su se obraćali za zdravlje, sretan porod, pronalazak bračnog druga, povratak sinova iz rata, zaštitu obitelji i napredak stoke, koja je nekada bila temelj života na ovom području. Mnogi su svoje zavjete ispunjavali dolazeći pješice u Podbilo, a žene su, prema kazivanjima, nerijetko hodočastile i bose.
Papa Lav XIII. 1892. godine podijelio je potpuni oprost vjernicima koji se na blagdan Gospe Snježne ispovjede u krivoputskoj župnoj crkvi. Time je dodatno učvršćen hodočasnički značaj ovoga svetišta, koji traje i danas.
Krivi Put više nije kraj s nekoliko tisuća stanovnika kakav je nekada bio. Mnoge su kuće ostale prazne, ali blagdan Gospe Snježne i dalje okuplja raseljene Krivopućane. Jednom godišnje putovi ih ponovno vode u Podbilo, gdje se susreću s obitelji, prijateljima i uspomenama.
Možda upravo zato legenda o Gospi Snježnoj nije ostala samo dio pučke predaje. Ona je postala dio identiteta Krivoga Puta i veza koja već gotovo tri stoljeća povezuje ljude s njihovim zavičajem.
