Vlč. Stjepan Zeba, svećenik kojega cijeni Crkva, narod i nogometaši
Najbolje iz Like / 06. Veljača 2024.Među nešto više od 50 svećenika Gospićko-senjske biskupije teško je izvojiti nekoga koji je uz privrženost Crkvi i vjeri više povezaniji s vjernicima i narodom. Ta se povezanost ogleda svakoga dana, reklo bi se u dobru i zlu, u svim životnim situacijama kada su potrebni razboritost i pravi pristup.
Još od Domovinskog rata kao novinari pratili smo životni put vlč. Stjepana Zebe. U jesen 1991. godine vlč. Zeba bio je sa svojim narodom u Župi Bilaj u višednevnom okruženju neprijatelja kada je doista malo nedostajalo da Bilaj postane „mali Vukovar“. Zahvaljujući čeličnoj volji branitelja Bilaja i njihovoj vjeri taj dio Like nikada nije pao.
Vlč. Stjepan Zeba potom je preuzeo župu Gospić, a kasnije Korenicu. Posvuda je važio kao crkveni bedem koji se neizostavno zbližava s narodom i svima čini dobro. Zadnjih godina vlč. Stjepan Zeba vodi župu Krasno. Nazvali smo ga da bismo pitali što ima novoga.
-Hvala vam na pozivu. Ja sam kao i moji župljani, u fazi isčekivanja toplijih dana jer je preda mnom mnoštvo posla. U župnom stanu imam još neke radove, a u Svetištu Majke Božje moramo završiti jednu kapelicu. Ovih dana je pomalo dosadno pa jedva čekam nekoliko nogometnih susreta, otkriva nam vlč. Zeba svoju veliku strast. Za one koji ne znaju ovaj svećenik ima 64 godine, ali ima držanje i ponašanje mladića.
-Jedva čekam da se sa svojom starom ekipom dogovorimo za sljedeću utakmicu. Neki nogometaši iz moje ekipe iz Korenice su dvostruko mlađi od mene, ali to je najmanje važno. Volja za sportom kod mene nije usahla i iskreno se radujem svakoj utakmici. Narednu utakmicu igrat ćemo protiv ekipe iz Krasna koja ima nekoliko izvrsnih igrača. Ja ću opet biti najstariji na terenu, govori nam vlč. Stjepan Zeba.
Primjećujemo kako se njegov mladoliki izgled očituje kao slika Dorijana Greya. Kroz smijeh nam kazuje da je svemu kriv sport i dobra volja. Da sve ne bude po planu vlč. Zebe proljetos su se pobrinuli vukovi.
-Uvijek uzgajam pse njemačke ovčare, sjajne i inteligentne pse. Proljetos su se zaigrali i pojurili za srnama u šumu. Ovo je nacionalni park i sve je puno vukova. Svoje divne pse više nisam vidio. Sada imam jednu mladu kuju od 9 mjeseci i teško je reći tko je radosniji kada se vidimo, pojašnjava nam ovaj neumorni svećenik.
Najbolje iz Like