S kabanicama do vrha - PD Željezničar Gospić unatoč kiši dočekao proljeće na Oštri i Metlači
Najbolje iz Like / 28. Ožujak 2025.
Foto: PD Željezničar Gospić
Planinarsko društvo Željezničar Gospić i ove je godine, unatoč kišnim kapima koje su pokušale pokvariti planove, uspješno održalo proljetni uspon na Metlaču i Oštru. Kako je protekao ovaj avanturistički dan ispunjen smijehom, upornošću i ljubavlju prema prirodi, pročitajte u izvještaju Društva:
Proljeće kao proljeće, da bi se život pokrenuo u prirodi potrebno je i sunce i voda, a za naš proljetni uspon izgleda bio je na redu vodeni dan.
Nakon što sam iz snova provirio jednim okom prema prozoru i vidio kako kišne kapi na staklu pišu poruku “Spavaj dalje” a hipnotički ritam po limu me vraća nazad u blaženstvo i spokoj prekinutog sna, budi se onaj drugi dio mene koji me prati iz djetinjstva pa mi šapće na uho” pa nećeš valjda spavajući propustiti ovaj dan, možda kiša uopće ne pada u Perušiću, a ti ćeš još sat vremena ležati i onda se prevlačiti po kući.” Kao i uvijek taj radoznalac u meni pobjeđuje, zanemaruje i razum i ugodu pa pristavlja kavu.
Do Kaluđerovca prati nas kiša i baš se mislim kako nas kod crkve sv. Nikole baš i neće dočekati ljudi željni ovakve avanture, međutim tamo već naša Nina kao i uvijek dočekala goste s čašicom zdravice. Kiša je kao čudom stala i nakon malo čavrljanja nas 10 kreće na Metlaču.
Dobro znanom stazom vijugamo prema vrhu, a među nama opet ima netko kome je ovo prvi put i to me iznova potakne jer kada makar i jedan novi čovjek osjeti zov brda, planine drago mi je da ga možemo povesti sa sobom pa kroz njegov doživljaj i njegove oči gledati našu rijeku, voćnjake, livade kao što sam i prvi put s vrha.
Na vrhu vođeni mišlju kako je Nina već godinama sinonim za uspon na Metlaču ozbiljno razmišljamo da vrh preimenujemo u Ninača, ali ipak odustajemo zbog možebitni komplikacija u budućnosti kada bi netko izjavio da želi osvojiti, krenuti na.. ili se popeti na… ne svakako to nije bila dobra ideja.
Kiša nas pušta, čak se i sunce probije ponekad pa lagano krećemo nizbrdo kočeći kako tko zna, iskusniji sa štapovima i hodajući bočno, a novi kao i svi mi na početku ravnajući pozadinom stazu. Spustili smo se svi živi i zdravi pa u Stari Zagreb na kavu. Putem srećemo prijatelje iz Zagreba njih petnaestak kako obilaze stazu Pet vrhova, kažu da su oduševljeni prirodom, stazom i malo manje kišom.
Nebo se opet otvorilo i kiša liva, a Bubica zove hoćemo li na Oštru, ma hoćemo bar do ispod nje ako ipak neko dijete dođe da podijelimo slatkiše što smo spremili za njih.Po dogovoru stižemo u petnaest do dva i bome unatoč kišici koja rosi ekipa već čeka u kabanicama spremna.
Nakon kratkog premišljanja naši Medvjedići, Marko i Ante prekidaju diskusiju i kažu “mi želimo ići gore” a podržaše ih Anika, Ivan, Antea, i Karmen tako da mi odrasli predvođeni takom ekipom i nismo mogli odustati. Ukupno nas 15 s odličnim tempom, a bome i bez pauza začas smo bili na vrhu gdje smo se počastili slatkim, a i nazdravili proljeću koje se sramežljivo pokazuje s pokojim cvjetićem i rascvjetalim drenom. Ovjekovječili smo događaj pa povratak nazad, polaganije i opreznije nego prema gore. Kiša je pomalo rosila, ali ništa što kabanice nisu zaustavile, tako da smo na kraju još stali i popričati nekako žaleći što je već gotovo.
Rastajemo se smijući se, zadovoljni danom, a posebno me veseli što su nas naši Mali Medvjedići potjerali na Oštru, jer kada već ovoliki zavole brdo i ne boje se pokisnuti da bi se popeli gore, nije me strah za budućnost Društva, nasljednici su već tu s nama.
Lijep pozdrav svima do idući put.
PD Željezničar Gospić
Galerija slika - kliknite na sliku za povećanje
