Od Karlovca do Plitvica: Sonja Gračanin istrčala prvi ultramaraton u čast Josipu Joviću
Najbolje iz Like / 02. Travanj 2026.
Na plitvičkim jezerima je obilježena 35.godišnjica akcije "Plitvice" i pogibije Josipa Jovića, prvog hrvatskog redarstvenika koji je život izgubio u 31.ožujka 1991.godine kao prva žrtva Domovinskog rata. Događaj je ostao zapamćen kao Krvavi Uskrs.
Tim povodom već 16.godinu zaredom trči se ultramaraton iz Karlovca do Plitvičkih Jezera s ciljem kod spomenika Josipu Joviću.
Posebno smo ponosni na našu članicu AK Plitvice, Sonju Gračanin iz Josipdola koja je istrčala svoj prvi ultramaraton.
Evo što kaže Sonja:
Moj prvi ultramaraton imao je za mene duboku poruku i posebnu posvetu. Prvenstveno jer sam rođena 28.03.1993., a moj otac - branitelj ranjen je u ratu - nosi ime kao Josip Jović. Ta povezanost za mene nije slučajna, nego podsjetnik na žrtvu, snagu i vrijednosti koje nosim u sebi. Trčati sam počela prije 6 mjeseci najviše zbog sebe. Čovjek negdje mora ispucati sav stres da bi si olakšao život. Cijeli život sam u sportu, kroz gimnastiku i rukomet, pa mi početak nije bio težak. Kao fizioterapeut, već poznajem svoje tijelo i njegove granice.
Ovaj ultramaraton nije bio fizički najteži izazov - bio je emotivni test. Test koliko mogu izdržati sama sa svojim mislima. U jednom trenutku rekla sam da mi je dosadno.... i počela sam se moliti. U mislima su mi bila mojih četvero djece, ali i svi oni koji su sami, bolesni i oni koji su izgubili nadu u bolje sutra. Jer danas - vremena su teška. Ne toliko fizički koliko se ljudi lome iznutra. Emocionalno smo prazni , manjka nam je empatije i sve je manje povjerenja među ljudima. A istina je jednostavna, jedino sebe možemo promijeniti. Te misli su me nosile do Plitvica. Sama misao da idem putem kojim je prije 35 godina koračao jedan hrabri mladić koji je tek trebao početi živjeti... a otišao je u smrt. Taj osjećaj ne može se opisati.
Noć. Mjesec. Tri policijske patrole koje osvjetljavaju put. Tišina koju prekidaju samo udarci nogu o cestu i 60 srca koja kucaju zajedno.
Trčeći za nekoga koga ne poznajem, ali čiju hrabrost mogu osjetiti.
Jer borba tada i borba danas nisu toliko različite. Danas se rat preselio u nas same. Krvarimo iznutra. Kažu da kad se sve sruši, tek tada možemo graditi nešto novo. Zato hvala Josipu Joviću što je dao sebe da bismo mi danas imali priliku živjeti. U njegovu čast - otvaramo svoja srca. Budimo hrabri. Pomozimo onima kojima je pomoć najpotrebnija. Budimo barem dio onoga što je bio taj mladić.
I počnimo mijenjati sebe - da bismo promijenili svijet oko sebe.
AK Plitvice