Gospićki pjesnik Danko Ivšinović dobio nagradu “Zlatni triptihon”
Najbolje iz Like / 19. Veljača 2025.
Na XXIV. Međunarodnom natjecanju ljubavne poezije "Pjesma nad pjesmama" na temu "Za neuzvraćenu ljubav" održanom u Mrkonjić Gradu prigodom Valentinova , gospićki pjesnik Danko Ivšinović, inače prognani rođeni Mrkonjićanin, dobio je prestižnu književnu pjesničku nagradu "Zlatni triptihon" za najoriginalnije pjesme u konkurenciji afirmirani pjesnici. Tema "Za neuzvraćenu ljubav" je motiv iz "PARLE - MOI" prošlogodišnjeg pobjednika Borisa Lazića iz Pariza, dr. slavistike, pjesnika, prevoditelja i predavača na Sirbonnei, koji je bio i član žirija.
Natjecalo se 199 pjesnika iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, BiH, Bugarske, Njemačke i Slovenije, koji su poslali 898 pjesama. Pobijedio je Vladan Rakić iz Beograda, za svekoliki doprinos ljubavnoj poeziji.
Evo i tri najoriginalnije pjesme gospićkog pjesnika Danka Ivšinovića, koje su dobile nagradu "Zlatni triptihon":
Srijeda
Bila je srijeda,
kad si mi se
moja draga,
svidjela otraga
pa tek onda sprijeda.
Rekla si mi
nakon prvog pića
da nemaš mladića
i da se samo mogu
zahvalit' dragom Bogu,
što mi istog dana
nisi dala nogu.
I nakon dva-tri dana,
otišla si moja draga
iznenada i bez traga.
Nisam stig'o moja draga
pogledat te ni otraga,
još mi srijeda mira ne dâ
a kosa mi evo sijeda
pozn'o bi te moja draga
među tisuću, ja otraga!
Crno vino
Između mene i tebe
nije nikad ništa bilo,
a moglo je biti,
znamo to dobro i ja i ti.
Trebalo je samo one noći
još jednu bocu crnog vina
crnog kao tvoje oči,
do dna iskapiti.
Svatko svoju čašu
u sto komada razbiti.
Konobaru štetu iskeširati,
a onda u sitne sate
kući krenuti
pa u prvi šumarak
s ceste skrenuti .
i ručnu do kraja zategnuti.
Pjesmo ostani
Tebi pjesmo
puno toga dugujem.
Ti si sa mnom,
kad sam sretan
i kad tugujem.
S tobom sam mnoge
zore čekao, s tobom se
k'o majka napijao
i s milicijom posla imao,
a sve zbog jedne divne
crne žene lake,
al' mogu vam reći:
"Samo takve!"
Prošle su godine
divne sedamdesete
i sada dobro znam
novim ne pripadam.
Sami smo ti I ja,
sve je nostalgija,
eto, pjesmo,
tako stoji sve,
kao uvijek ti razumi me:
Pjesmo ostani,
uvijek sa mnom ti
jer bez tebe, nema ni mene.