Pogledajte kako je prošao ovogodišnji susret planinara Like i Dalmacije u tekstu Planinarskog društva Željezničar Gospić povodom njihova dana:
Ista scena, drugi put, kao i prošle godine inicijator susreta planinara Like i Dalmacije Ivan Šporčić predsjednik Gromovače organizirao je ovaj događaj pokušavajući oživjeti lijepo zamišljenu priču iz 70-ih godina.
Posljednji susret prije ovog lanjskog je bio baš na Zavižanu 1975. godine o čemu svjedoče i zapisi na samom planinarskom domu.
Znamo da treba vrijeme i inicijativa da bi se nešto pokrenulo pa je Ivan odmah prošle godine nakon sastanka i razgovora sa kolegom iz dalmatinskog Saveza pristao da bude domaćin i ove godine uz obećanje da će se prijatelji iz Dalmacije potruditi za 2027. godinu.
Rečeno učinjeno, PD Gromovača je uz proslavu svog dana društva objedinila i ovaj susret, a rezultati su svakako bolji nego lani. Odazvala se većina ličkih društava ukupno pet kada ubrojimo i naše drage Senjane i četiri društva iz Dalmacije, ovim putem hvala svima koji su mogli doći.
Zavižan je dostupan svima osobnim autom, a ljepše mjesto za planinarski dom mislim da ne postoji u našoj domovini što god netko rekao, zato mi je pomalo žao da ćemo se zaletjeti u inozemstvo, a da prije toga ne vidimo naše ljepote koje nigdje drugdje nećemo naći. Zato apeliram na svakoga tko voli planine.
Dođi ovamo u proljeće kada još uvijek snježni nanosi u usjecima i vrtačama bljeskaju na suncu dok na njihovim rubovima izbijaju prvi šafrani i unose žive boje u sivilo kamena, udahni najsvježiji i najbistriji zrak, osjeti miris vlažne zemlje, smreke i doživi nezaustavljivo buđenje prirode koje proljeće donosi.
Dođi ovamo u ljeto kada u nizinama jara ne da živjeti, kada noću kod kuće moraš paliti klimu, dođi na Zavižan ovdje ćeš noću obući jaknu ovde ćeš uživati u bojama tisuća cvjetova, vidjet ćeš najljepše zalaske sunce, a noću ćeš imati najljepši pokrivač od bezbroj zvijezda.
Dođi ovamo u jesen doživi jutro u kojem ćeš biti obasjan suncem dok doline prekriva nepregledno more magle, a iz tog mora ponegdje samo kao brodići koji plutaju vide se naši Jadranski otoci.
Dođi i vidi šumu koja se prelijeva u najljepšim bojama koje ćeš ikada vidjeti dođi i poželjećeš ostati zauvijek.
Dođi na Zavižan zimi, to još nisam ni ja bio, ali vjerujem sjaju u očima našeg Ćoe kada mi priča o mističnoj tišini, o svjetlucavom plesu pahulja nošenih vjetrovima koji ovdje klešu skulpture koje se mijenjaju svakim novim zapuhom,
a jele i borovi zaogrnuti u bijele plašteve pod svojim skutima prave dom i srni i zecu skrivajući ih i od vjetra i od neželjenih pogleda.
Tada u planinarskom domu obavijenom debelim slojem leda kroz prozore išarane mrazom treperi toplo žuto svjetlo svjedočeći o ljudskoj toplini u ovom polarnom ambijentu, svjedočeći o ljudima, o obitelji koja ovdje boravi generacijama kroz šest desetljeća i pruža sigurno utočište svima u bilo koje godišnje doba. Nevjerovatna volja i upornost koja treba za stalni život ovdje ne može proizići iz ničeg drugog nego iz nevjerovatne ljubavi za ovaj čarobni komad zemlje, ljubavi koja kao i svaka prava daje sve i traži od čovjeka sve.
Zbog njih ovaj dom nije samo kamena zgrada on je utočište u kojem već generacijama gori neugasivi plamen koji čuva obitelj Vukušić.
Očito je da starim pa mi misli usred rečenice odlutaju na nešto drugo ( u povjerenju takav sam oduvijek samo je sad izraženije ), ali ako sam bar jednog čovjeka nagovorio da posjeti ovo prelijepo mjesto neće mi biti žao pisanja.
Uglavnom naš susret ove godine je započeo oko 8:00 h a sam početak popraćen je pravom buretinom koje se ni studeni ne bi postidio tražile su se kape i rukavice po dnu rusaka. Čašica pića, topla kava i te kako je dobro došlo.
Ukupno preko 80 planinara podijelilo se na ponuđene lakšu i težu stazu pa čim smo krenuli i spustili se malo niže od doma bilo je i toplije.
Krenuli smo kružno na Pivčevac 1676 m i uživali u onom dijelu planinarstva koje osobito volim, a to je upoznavanje ljudi koji su slobodnog duha koji vole iste stvari kao mi, priča sa ljudima koji se uvrijede ako im kažeš vi jer planina povezuje brzo i čvrsto, a pružena ruka na stijeni nije od neznanca jer tu smo svi isti.
Sa Pivčevca na Veliki Zavižan 1676 m, uživanje u pogledima na more i otoke pa nizbrdo do botaničkog vrta i opet gore na Balinovac 1.602 m, malo alpinizma i pogon na sve četiri i uzbrdo i nizbrdo pa nastavak na Veliku Kosu 1.620 m sa Velike Kose osjetimo već zapršku od graha u domu pa nakon šetnje od pet šest sati pomalo izgladnili požurimo na pivo i topli grah.
Po svjedočenju onih koji grah vole bio je genijalan kažu skoro ko gulaš, svega ima u njemu ma grah se ni ne osjeti ( nisu me nagovorili ) poslužio mi je i pršut iz ranca.
Druženje, priča i guštanje uz pivu i kao što rekoh najljepši pogled nadaleko.
Dogovor sa predstavnicima dalmatinskih društava da potaknu svoje na susret iduće godine, susret bez puno komplikacija u u sklopu proslave nekog dana društva iz Dalmacije kao što je to ove godine napravila i Gromovača pa smo se tako i rastali u dobroj vjeri kako će se to i ostvariti.
Nas 11 iz Željezničara bilo je više nego zadovoljno dobro ispunjenim danom u planinarenju, druženju i ljepoti koja nam je svima nadohvat ruke.
Lijep Pozdrav svima do idućeg puta.
