U Lovincu, podno Velebita, nastaje jedna sasvim neobična priča. Daleko od mora, među ličkim planinama, Splićanin Dino Tadić vlastitim rukama gradi jedrilicu za otvoreno more. Brod će nositi ime „Lika”, a njegov vlasnik nada se da će njime jednoga dana zaploviti prema najudaljenijim hrvatskim otocima.
Dino Tadić iz Splita pomorac je s više od 20 godina iskustva na brodovima Jadrolinije. More je dio njegova života od najranijeg djetinjstva, kada se počeo baviti veslanjem i jedrenjem. Iza sebe ima i impresivno jedriličarsko iskustvo. Sudjelovao je u ekspediciji Arktik – Antarktika na jedrilici Hrvatska Čigra, dva puta prejedrio Tihi ocean, jednom Atlantski, a Mediteranom i Jadranom plovio je više puta.
Ipak, svoje slobodno vrijeme, kada nije na brodu, najradije provodi daleko od mora – u Lovincu.
Od obiteljskog izleta do vlastitog kutka pod Velebitom
Prije desetak godina Dino je sa suprugom i sinom posjetio Cvitušu, poznato sanjkalište i izletište koje rado posjećuju brojni Dalmatinci. Lika im se toliko svidjela da su odlučili ondje pronaći mjesto za odmor.
„Našao sam parcelu, kupio je i započeo graditi drvenu ličku kuću, našu vikendicu. Sin i ja planinarimo, obilazimo vrhove Velebita i uživamo u prirodi”, priča Dino.
S vremenom je Lovinac postao mjesto na kojem provodi velik dio slobodnih dana, a upravo se ondje rodila i ideja o izgradnji vlastite jedrilice.
Jedrilica od šperploče nastaje u „ličkom brodogradilištu”
Dino je želio nabaviti malu, čvrstu i sigurnu jedrilicu, no na oglasnicima nije pronašao ništa što bi odgovaralo njegovim željama. Zato je odlučio zasukati rukave i sam izgraditi brod.
Odabrao je jedrilicu klase Globe 580, prema projektu poljskog konstruktora Janusza Maderskog. Riječ je o klasi koju je osmislio poznati australski pustolov i oceanski jedriličar Don McIntyre.
„To je mali brod za veliko more, kako ga ja volim zvati”, kaže Dino.
Jedrilica je duga 5,80 metara, široka 2,28 metara, a gaz joj iznosi 1,40 metara. Namijenjena je plovidbi otvorenim morem, a posebnost joj je čvrsta konstrukcija, dobra upravljivost i sigurnost u zahtjevnim uvjetima. Imat će tri vodonepropusna odjeljka, dva ležaja, kuhinju i WC.
Zbog relativno male težine moći će se prevoziti prikolicom i osobnim automobilom, a može stati i u brodski kontejner dug 20 stopa.
Nakon kupnje nacrta Dino je naručio certificiranu vodootpornu šperploču, hrastove grede za prihvat željezne kobilice te borove grede za izgradnju uzdužnica.
No, prije početka gradnje trebalo je riješiti još jedan problem – nije imao garažu.
U pomoć su mu priskočili susjedi Milan Pavelić i Grgur Dobrić, koji su mu pomogli napraviti betonsku podlogu. Dino je potom iz Poljske naručio metalnu montažnu garažu, a Grgur je svojim bagerom preko polja dopremio veliki sanduk s materijalom za gradnju.
Tako je nastalo ono što Dino u šali naziva svojim „ličkim brodogradilištem”.
Bez stolarskog iskustva, ali s puno volje
Zanimljivo je da Dino prije ovog projekta nije imao iskustva sa stolarskim radovima. Unatoč tome, cijelu jedrilicu gradi potpuno sam, oslanjajući se na nacrte, osnovni alat i vlastitu upornost.
„Nemam nikakvih prijašnjih iskustava sa stolarskim radovima, ali uz dobru volju, pratim nacrte i uz pomoć osnovnih alata za sada mi dobro ide i zadovoljan sam”, govori.
Kroz šalu dodaje kako su mu najvjerniji pomagači stolarske stege, koje naziva svojom desnom i lijevom rukom.
Gradnju je započeo prošlog ljeta, a već je prošlo nešto više od godinu dana. Kako radi na trajektu, svaki slobodan trenutak koristi za dolazak u Lovinac, gdje po nekoliko dana provodi radeći na jedrilici.
Najveći izazov, uz nedostatak stolarskog iskustva, predstavlja mu lička zima.
„Pošto sve elemente lijepim epoxy smolom, niske temperature u mojoj garaži su mi najveći problem. Hvatam svaku južinu i porast temperature kako bih mogao zalijepiti šperploču. U međuvremenu, dok je hladnije, krojim, režem i skiciram”, objašnjava.
Ipak, sve je lakše uz pogled na Vaganski vrh i Sveto brdo, najviše vrhove Velebita, koji ga svakodnevno okružuju dok radi.
Pred njim je još mnogo posla, a jedan od većih izazova bit će okretanje konstrukcije jedrilice tijekom gradnje. Tada će mu, kaže, ponovno dobro doći pomoć susjeda Milana i Grgura.
Ime jedrilice nametnulo se samo – „Lika”
Iako je razmišljao o različitim imenima za buduću jedrilicu, odluka je vrlo brzo pala.
„A kako drugačije nego 'Lika'? Pa gradim je u Lici, od ničega, od listova šperploče nastaje nešto opipljivo i lijepo”, govori Dino.
Plan mu je jednoga dana jedrilicom obići hrvatske pučinske otoke, među kojima su Jabuka, Svetac, Brusnik, Palagruža i Sušac.
Do tada će, priznaje, proći još nekoliko godina jer izgradnja zahtijeva mnogo vremena, strpljenja i preciznosti.
A kada jedrilica napokon bude spremna, Dino se nada da će iz Lovinca krenuti prema moru, možda upravo do Senja, gdje planira i upisati brod.
„Lika će, nadam se, jednog dana za nekoliko godina niz Velebit u more”, zaključuje.
