Kad se pomisli na svježinu ličkih ljeta, a posebno na snježne, hladne zime, jasno je da je u nekadašnjoj odjeći Ličana prevladavala vunena tkanina. Proizvodile su je u domaćinstvima vrijedne ruke ličkih žena. Uz ostalu stoku držali su ovce pramenke. Ostriženu vunu su prali, ručno raščupavali, izvlačili gargašama, plastrone slagali u kudilje, preli pređu, motali u raške, a potom raške bojili – mastili u kacama pomoću kore ili lišća pojedinog drveća (hrasta, oraha, jasena). Od tanko spredene i obojene pređe žene su tkale sukno za žensku i mušku odjeću – nošnju i prekrivače – biljce (s kićem ili bez kića). Također su plele maje, čarape, rukavice, šalove – pletove.
Nošnja se sastojala od gornje odjeće i prisvlačila (donje rublje od domaćeg platna). Na glavi su žene nosile rupce. Preko platnene košulje oblačile su haljine – carze, koje su se sastojale od suknenog jednobojnog prsluka prišivenog za suknju od 4 pole nabranu i složenu u falde. Suknje su tkane sukanjski od obojene vune, a boje su korištene već prema tome kome je namijenjena tkanina. U Gospiću i većini okolnih mjesta izrađivala se tkanina na četvorine, takozvana mišanica. Za mlade djevojke tkana je mišanica na žuto-crne ili crveno-crne ‘kocke’. Za žene, na crno-zelene kocke ili crno-modre kocke s okomitim zelenim strikama – takozvana mišanica na strike.
Tkanina na modro-crne kocke ili čisto crna bila je namijenjena za starije i stare žene. Carze su dopirale do gležnja. U struku su ih žene stezale lijepim pojasevima – tkanicama, a preko pojasa vezale su ili zaslan od glota ili za svečane prilike lijepe vunene pregače tkane kao i tkanice na tari, tehnikom kličanja. To znači da su od raznobojne vune – crvene, crne, modre, zelene, smeđe, narančaste, žute i bijele, izrađivane u redovima sitne mustrice – kliče , u obliku kukica, škalica, grabljica i slično. Na ovaj način rađene su i velike i male torbe. Njih su ukrašavale s po 6 kita, a uz gornje rubove, plišom, srmom, resicama.
Služili su im za nošenje tereta, ručnog rada, ili za nešto sitnica kad se išlo u crkvu. Od suknene crne tkanine šivali su i muške hlače – breveneke. Bile su uskih nogavica s potpetkom ispod stopala. Preko platnene košulje muškarci su rado nosili vunenu pletenu bilu maju, optočenu oko vrata, duž prednjaca i rukave do iznad lakta, čvrstom kupovnom tkaninom. Mlađi crvenom, a stariji crnom. Za svečane su ih prilike opšivali crvenim ili crnim plišom. Preko bile maje su nosili sukneni crni prsluk – čermu, kojeg su za svečane prilike ukrašavali crnim plišom, po kojem su neke žene vezle šarenim koncem mustrice tehnikom križića.
O pojasu su Ličani nosili i široki kožnati pojas ćemer, a na glavi poznatu ličku kapu crvenkapu. Ova kapa je bila ukrašena crnim resama raznih dužina u raznim dijelovima Like. Za zimu su muškarci imali i crne suknene kapute – aljinice ali i kožune sašivene od ovčje kože. Njih su rado uvijek nosili. Ljeti s krznom na van, a zimi prema unutra – do tijela.
Od ovčje kože izrađivali su i obuću – opanke oputare, koji su s gornje strane imali tanke kožne trake opute, a zbog svoje elastičnosti bili su pogodni za hodanje po krševitom tlu. Isto su nosile i žene.
Piše: Dragica Rogić, voditeljica Folklornog ansambla ‘Dr. Ante Starčević’
