Neki su za neki protiv, neki znaju, a neki ne, neki snimaju serije, neki filmove o njoj, vrhunski igrači jedu njeno meso, ona je osporavana ali i hvaljena, tko je u stvari govedo buša?
Od izvora do kojih smo mogli doći, objavljujemo u nastavcima tko je i što je buša.
Čovjek je bušu koristio za rad u polju, proizvodnju mlijeka i mesa, stajnjaka i kože, piše prof. dr. sc. Ante Ivanković s Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Hranu je gotovo cijelu godinu pronalazila sama na skromnim pašnjacima.
Prije sedamdesetak godina na hrvatskim je pašnjacima buša, uz podolsko govedo, bila dominantna pasmina s više od milijun procijenjenih grla. Dugogodišnje sistematske promjene u stočarskoj proizvodnji u cilju povećanja produktivnosti, uz malu ili nikakvu brigu o autohtonim pasminama skromnijih produktivnih sposobnosti, svrstale su ovu iznimnu pasminu među visoko ugroženima s procijenjenih oko 300 grla toga izvornoga goveda u Hrvatskoj.
Međutim nemoguće je zamisliti bolje prilagođeno govedo za naš krš. Buša je toliko prilagođena krškom terenu da se često, kao neka divlja životinja, uzgajala vani i ljeti i zimi na vrlo oskudnoj hrani. Ona je idealno govedo za ekstenzivan, ali i intenzivan uzgoj na otvorenom kršu Hrvatske, od otoka do najviših vrhova Dalmacije, Like i Gorskoga kotara, pri čemu traži minimalnu njegu i ulaganje.
Osim toga mlijeko od buše je visokokvalitetno. Iako ekstenzivna pasmina, u laktaciji tijekom šest do osam mjeseci daje do 1000 l mlijeka s čak do šest posto udjela mliječne masti. Uz proizvodnju izvornih tradicijskih proizvoda poput mlijeka, mladog i punomasnog sira, skute i vrhnja, treba istaknuti i turističku atraktivnost stada buše u krajobrazu, a posebno na zaštićenim područjima nacionalnih parkova i parkova prirode, uz eko sela i drugdje.
Najbolje iz Like / S.G/
