Zamislite kuću u neposrednoj blizini grada, a opet sklonjenu na osamu, okruženu netaknutom prirodom. Ovaj idilični spoj modernog i ruralnog savršeno spaja kuća za odmor Mali Medo, smještena u srcu Like. Vlasnica Jasna Colnar s bogatim iskustvom u turizmu, stvorila je jedinstveno mjesto koje ujedinjuje održivi turizam, ljubav prema prirodi i povratak tradiciji. U intervjuu, Jasna nam otkriva kako se turistička industrija posljednjih godina sve više okreće prema održivosti i povratku prirodi, zbog čega je njezina strast prema inovacijama i očuvanju prirodne ljepote Like dovela do stvaranja samoodrživog mjesta za goste željne mira i autentičnog doživljaja, ostajući pritom vjerna tradiciji i duhu Like.
Možete li ispričati više o svojoj karijeri u turizmu i kako je vaše prethodno iskustvo s apartmanima na području Grobnika utjecalo na razvoj vaše poduzetničke vizije u selu Bužim u Ličko-senjskoj županiji? Što vas je inspiriralo da pokrenete prvi samoodrživi projekt kuće za odmor upravo u Lici, a ne u blizini Rijeke?
Turizam je moja struka i moja strast već više od 20 godina. Sve je počelo s apartmanima na Grobniku, nedaleko od Rijeke, gdje smo moja obitelj i ja stvorili mali obiteljski posao koji je uspješno funkcionirao bez ikakve reklame – gosti su dolazili preporukom, što je najbolji pokazatelj kvalitete.
Nigdje se ne oglašavamo i stalno smo popunjeni. Isti gosti se godinama vraćaju i preporučuju nas svojim prijateljima i poslovnim partnerima. Usmena preporuka je uvijek najbolja preporuka. 20 godina rada sa gostima, a bez reklame dovoljan je pokazatelj kvalitete rada i usluge. Volim rad sa ljudima, a najveće zadovoljstvo je kada se isti gosti stalno vraćaju i kad se osjećaju kao kod kuće. Primjer odanog gosta je dragi gost iz Italije zastupnik korporacije sa predstavništvima po Europi i svijetu, govori 10 jezika, među kojima kineski i japanski, proputovao je cijeli svijet. Kada on u svojoj jednostavnosti kaže da se u našem apartmanu osjeća kao kod kuće, da na svijetu nema bolje marmelade od jagoda od one koju ja napravim, da se samo zbog moje štrudle od jabuka isplati doći iz Italije, pa makar se ni na pistu ne otišlo, onda mi to govori više od bilo čega i daje pozitivan vjetar u leđa da se trudim još i više.
Kod gosti se sve više javlja želja za odmorom od gužve, odmorom na osami, u prirodi, ali uz osiguran komoditet. Tu se javila ideja o kući za odmor. U tom periodu sam pohađala edukaciju za voditelja malog i obiteljskog hotela na Veleučilištu u Rijeci gdje je jedan od zadataka bio i to kako bi osmislili svoj mali hotel i njegovo poslovanje. To me dodatno potaknulo na razmišljanju o kući za odmor. Najprije smo planirali napraviti kuću za odmor na Grobniku, ali zbog nedostatka sadržaja u destinaciji od toga se odustalo. Slučajno sam otvorila oglas za kuću u Lici. Oduševila me destinacija ljepotom prirode, to što je Lika u srcu Hrvatske, udaljena 2 sata vožnje od Zagreba, Rijeke, Splita, blizu su Plitvice, more… prekrasna, a još neotkrivena i nepravedno zapostavljena. Obišla sam dosta terena i kuća i imala sam sreću otkriti i kupiti kuću i imanje u Bužimu, malom selu kraj Smiljana, rodnog mjesta Nikole Tesle. Bila je to ljubav na prvi pogled. Kada sam ugledala kuću, znala sam da je to to i kako bi to trebalo jednog dana izgledati.
Na koji način ste uspjeli spojiti tradicionalni duh Like i modernu udobnost u uređenju kuće za odmor Mali Medo? Jesu li u pojedinim segmentima lokalni stanovnici i poduzetnici bili inspiracija za uređenje kuće?
Od samog početka imala sam jasnu viziju – željela sam stvoriti prostor u kojem će se gosti osjećati kao kod kuće, ali istovremeno uživati u luksuzu koji im omogućava potpuno opuštanje. Kuća je izrađena od tradicionalnih materijala poput kamena i drva, što joj daje autentičan lički šarm, no opremljena je svim modernim pogodnostima koje gosti očekuju. Zbog suprugovih i sinovih poslovnih obveza, brigu o gradnji kuće preuzela sam većinom na sebe. Što i nije bio problem jer uživam u stvaranju i kreiranju novoga. Bilo je svakakvih situacija, borbe sa majstorima, nabave materijala i fizičkog rada, puno puta nije bilo lako, no borac sam i optimista te ne odustajem. Uvijek se držim one izreke: „Tko hoće nađe način, tko neće nađe ispriku.“ Na kaminu u dnevnom boravku željela sam da bude nekakav lički motiv s obzirom da je kuća u Lici. Odluka je pala da to bude reljef medvjeda, medo je najveći simbol Like. Još uvijek ne znajući kako će se kuća zvati (a mjesecima sam razmišljala o tome) sjedila sam na stepenicama u dnevnom boravku i gledala kako gospodin Golac Ivan radi reljef medvjeda i divila se. U jednom trenutku, rad gospodina Golca bio je inspiracija za ime kuće, samo sam rekla: Kako to dobro izgleda, taj medo ide na vizitku, a kuća će se zvati Mali medo.
Kako ste došli na ideju da vaš objekt bude samoodrživ i koji su ključni koraci koje ste poduzeli kako bi postigli samoodrživost?
Prilikom uređenja vodili smo se idejom da budemo ekološki osviješteni i čim više samodostatni. Tako za grijanje tople vode koristimo solarne panele, umjesto septičke jame koja zagađuje okoliš i treba je prazniti imamo bio-pročistač. Svu otpadnu vodu koja dolazi u bio-pročistač bakterije prerade i iz njega izlazi 96% čista voda koja se može koristiti za navodnjavanje. U svakoj kupaonici imamo naljepnice gdje molimo goste da ne bacaju vlažne maramice i sav ostali sintetički materijal u odvod jer to naše vrijedne bakterije ne mogu preraditi. Na svim slavinama imamo regulator protoka vode da se prilikom pranja ruku i tuširanja troši manje vode. U cijeloj kući je postavljena led rasvjeta koja troši manje struje. Imamo kante za razvrstavanje otpada i time omogućavamo našim gostima da sami razvrstavaju svoj otpad i time pridonose očuvanju okoliša. Na kraju vrta imamo komposter u koji naši gosti mogu odlagati sav razgradivi otpad i tako u prirodu vraćamo ono što smo od prirode i dobili. Imamo punjač za električna vozila. Prijavili smo se na natječaj za fotonaponsku elektranu te se nadamo da ćemo uskoro imati i vlastitu struju i biti potpuno neovisni. S obzirom da u dvorištu imamo i izvor vode i potočić, a Bužim je poznat po svojim vodnim bogatstvima u planu nam je napraviti i vlastitu bušotinu vode. U bazenu je slana voda, čisti se na principu elektrolize, sve je automatizirano i nema dodavanja klora. Također, imamo i vlastiti vrt sa povrćem koji uzgajam na potpuno ekološki, tradicijski način. Gosti mogu koristiti povrće iz vrta za vrijeme boravka u kući. Za košnju trave koristimo robotsku kosilicu koja se puni na struju, nečujna, travu usitnjava i ostavlja iza sebe te tako gnoji livadu koja je puno gušća i ljepša.
Možete li mi reći nešto više o nagradama koje ste dobili za kuću za odmor Mali Medo? Jesu li nagrade utjecale na vaše poslovanje?
Dobili smo nagradu za Najbolju ruralnu kuću u Hrvatskoj 2022. godine od strane Hrvatske turističke zajednice i Novog lista, na što sam posebno ponosna. Dobiti takvu nagradu nakon samo jedne godine rada, u jako velikoj konkurenciji je zaista uspjeh. Naš Mali Medo je ostvarenje mog životnog sna. Te iste godine dobili smo i Zeleni cvijet sa zlatnim znakom, 1 mjesto za najljepše uređenu okućnicu na području grada Gospića, a 2023. godine smo dobili Zeleni cvijet sa srebrnim znakom, 2 mjesto za najljepše uređenu okućnicu. Obožavam cvijeće i uređivanje dvorišta, a tu energiju valjda biljke osjete i vraćaju u najljepšim bojama i oblicima. Takva priznanja, posebno u prvoj godini rada, veliki su poticaj i potvrda da smo na dobrom putu. Iako su nagrade donijele prepoznatljivost, najvažnija mi je povratna informacija od gostiju. To su ljudi koji se vraćaju, preporučuju nas svojim prijateljima i ostavljaju nam divne uspomene, a to je za mene najveća nagrada.
S obzirom na uspjeh kuće za odmor Mali Medo, planirate li dodatno proširiti svoju ponudu ili uvesti nove inovacije u budućnosti?
Uložili smo u kupnju okolnog zemljišta kako bismo osigurali mir i privatnost gostima, što je danas iznimno važno. Iako ne planiramo proširivati ponudu, uvijek razmišljam o manjim inovacijama koje mogu dodatno poboljšati iskustvo boravka. Sada su neke godine kada čovjek treba malo i uživati u plodovima svoga rada, raditi da ti je taj rad gušt, da stigneš napraviti sve što treba, da radiš jer to voliš, a ne zato jer to moraš. Što bi se reklo…namorala sam se, sad baš uživam u ovome što radim. No poznavajući samu sebe…nikad ne reci nikad. Ako nešto bude, bit će za gušt.
Kako uspijevate zadržati autentičnost i privući goste koji žele doživjeti prirodni mir i tradiciju, a istovremeno im pružiti sav suvremeni komoditet?
Od starta sam znala što želim pružiti gostima, da imaju sav luksuz koji im treba da napune baterije, bazen, wellness sa saunom, jacuzzijem, slanom sobom, zidom od himalajske soli, maksimalno opremljena kuća sa svime što zamisle, a da pritom osjete da su u Lici, da mogu roštiljati, biti u vrtu, šetati, voziti se biciklima, šetati bosi po travi, otići do susjede po svježe mlijeko, jaja, sir, leći navečer na ležaljku i gledati milione zvijezda na nebu što rijetko gdje mogu doživjeti. Nema javne rasvjete pa je vidljivost čarobna. Čak je i Mliječni put vidljiv golim okom. A usred ljeta navečer bit pokriven dekicom jer su večeri svježe. Pa gdje to ima – u raju na zemlji, u Lici.
Kako balansirate između poslovanja u turizmu i obiteljskog života? Na koje načine vaša obitelj doprinosi razvoju turizma
Kako ide ona pjesma…kad se male ruke slože sve se može. Naše ruke su sad velike – djeca su odrasla, rade, a ja i dalje vodim rezervacije za Grobnik i organiziram sve telefonski. Kćer i nevjesta su logistika, a muž i sin, koji su pomorci, pomažu kad su doma. Najviše vremena provodimo u Lici jer je imanje veliko i uvijek ima posla. Za turizam je važno biti prisutan – gost se mora osjećati dobrodošlo, ali i imati svoju privatnost. Tako smo dobili dva doma – jedan na Grobniku, drugi u Lici i mogu slobodno reći da idem od doma do doma bez obzira na koju stranu krenula.
Kako ocjenjujete poslovno okruženje u Ličko-senjskoj županiji za žene poduzetnice? Koliko je važna podrška lokalne zajednice i postoje li programi ili inicijative koje su Vam pomogle u razvoju poslovanja?
Podrška lokalne zajednice ključna je u svakom segmentu poslovanja, osobito u podupiranju žena poduzetnica i u industrijama poput turizma, gdje se trendovi neprestano mijenjaju i zahtijevaju kontinuirano obrazovanje i prilagodbu. Primjer takve podrške je djelovanje udruge GTF – Inicijative za održivi razvoj u Gospiću, koja redovito organizira edukacije, radionice te putovanja. Posebno bih istaknula putovanje u Norvešku, gdje smo imali priliku učiti o njihovim metodama rada na imanjima i ekološkim rješenjima.
Također, važnu ulogu u unapređenju znanja ima i Razvojni centar Ličko-senjske županije, koji je organizirao OPG akademiju. Akademija je izuzetno korisna jer smo naučili kako otvoriti i upravljati OPG-om, čime se sve može baviti te kako povezati OPG i turizam. Ovo iskustvo bilo je dostupno svima zainteresiranima, što pokazuje kako je razvojan agencija otvorena za pružanje znanja i resursa poduzetnicima.
Kao žena poduzetnica koja je uspjela ostvariti izniman uspjeh, što biste savjetovali drugim ženama koje razmišljaju o ulasku u turističku industriju ili neki drugi oblik poduzetništva, posebno u ruralnim područjima?
Tko ne riskira ne profitira. Slušajte svoj unutarnji glas i uspjeh ne može izostati. Posebno u turizmu, tu je samo nebo granica. Moje iskustvo je da je u ruralnom području to nekako lakše i brže. Sve se nekako lakše rješava, od poslova u institucijama, papirologije i svega ostalog. Neće biti lako, svaki početak je težak, ali ako vjerujete u sebe, uložite puno rada i ljubavi u to što radite morate uspjeti. Ne dajte da vas obeshrabre, samo hrabro naprijed.
Kako vidite budućnost ruralnog turizma u Lici? Koji su po vašem mišljenju najvažniji koraci za daljnji razvoj turizma i poduzetništva u Lici?
Ljudi nepravedno imaju predrasude prema Lici. Destinacija je idealna za voditi mirniji život, a opet sadržajno kvalitetan jer ovdje je turizam definitivno budućnost i potrebno je mnogo truda da se razvije. Čini se da lokalno stanovništvo nije svjesno u kakvom predivnom kraju živi i da su tu velike mogućnosti koje se mogu iskoristiti. Naravno uz puno rada truda i volje, jer samo ništa ne dolazi od sebe. Mislim da nema potrebe odlaziti na rad u inozemstvo, ovdje postoje prilike za savršen život, a turizam je potrebno gledati kao poveznicu svih djelatnosti. Jedino zajedno surađujući možemo uspjeti. Svakako, trebalo bi puno više raditi na brendiranju destinacije. Sama činjenica da je tu rođen Nikola Tesla, svjetski genij bez čijih izuma mi danas ne bi mogli funkcionirati je slabo iskorištena. Samo od lika Nikole Tesle bi cijela Lika mogla živjeti. Druge zemlje imaju neusporedivo manje poznate ličnosti pa su od njih napravili čudo. Treba puno raditi i na edukacijama stanovništva, napraviti studiju izvedivosti koja bi povezala sve faktore bitne za turizam i koja bi turizam u Lici digla na jedan viši nivo. Lika je po pitanju znamenitosti među prvima, no još uvijek slabo radimo na njihovoj promociji i valorizaciji. Također, iako imamo bogatu gastronomsku tradiciju, još uvijek nismo u potpunosti iskoristili njen potencijal. Nedostaje nam nekoliko manjih restorana ili konoba koje bi nudile isključivo ličku hranu, starinsku hranu koja je i te kako tražena. U Lici raste nekoliko vrsta tartufa, najpoznatiji je lički crni tartuf. Gospodin Golac je sa svojim psima pravi stručnjak u pronalasku toga blaga. Nažalost, ovdje lokalno nije prepoznata vrijednost te delicije na kojoj su mnoge zemlje, a i naša Istra stvorile brend. Mi smo za svoje goste napravili kobasice sa tartufima i ispale su odlične iako su me mnogi uvjeravali da neće. No ja se držim one svoje – tko hoće nađe način, tko neće nađe ispriku. A isprike po pitanju turizma ne bi smjelo biti, samo treba naći način i krenuti, samo nebo je granica.
Postoji li neko posebno iskustvo ili anegdota tijekom vašeg poslovanja u Lici koje vam je ostalo u sjećanju i koje biste htjeli podijeliti s nama?
Kada radiš sa ljudima čovjek svašta doživi. Obično su to lijepa iskustva. Svake godine nam dolazi jedna mlada obitelj iz Istre, nekad sami, nekad sa prijateljima. I svaki puta kad su oni tu pada snijeg. A to je obično početkom siječnja kada počinju školski praznici. Oni su mi jocker zovi za snijeg. Već imamo dogovor da dobiju dan gratis prilikom dolaska jer znamo da donose snijeg. Kada su prvi puta došli kod Malog mede na odlasku je njihov sinčić pitao tatu: Tata, a može ovo biti naša kuća? Može li ljepše od toga?
Kuća za odmor Mali Medo u srcu Like nije samo utočište od svakodnevnog stresa, već je primjer kako se strast, rad i inovacija mogu spojiti u uspješan i održiv turistički projekt. Jasna Colnar svojim trudom i vizijom stvorila je oazu koja gostima nudi spoj prirodnog mira i modernog komfora uz istinsko očuvanje ličke tradicije. Kroz nagrade i pozitivne povratne informacije, jasno je da je trud prepoznat. Jasnina priča je inspiracija svima koji žele povezati turizam i očuvanje autentičnosti ruralnih područja.
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
Autorica: Marija Ružić
