U intervjuu razgovaram s Nikolinom Peršom, poduzetnicom koja stoji iza brenda Smočnica.
Nikolina je tijekom pandemije bolesti COVID-19 pokrenula proizvodnju granola i energetskih pločica koristeći domaći med iz obiteljskog pčelarstva. Tema našeg razgovora je njezin poduzetnički put, izazovi s kojima se susrela i važnost poticanja ženskog poduzetništva u malim sredinama.
• Možete li nam reći nešto o svom poslovnom putu i što vas je potaknulo na pokretanje Smočnice?
U vrijeme pandemije bolesti COVID-19, 2020. godine, dok sam radila u jednom splitskom hotelu, nastala je ideja o Smočnici. Cjelokupna situacija s lockdownom te neizvjesnost oko turističke sezone primorali su me na povratak u Liku i razmišljanje o mogućnostima dok se situacija ne „smiri“. Inspirirana velikim zalihama prošlogodišnjeg meda, kojeg moja obitelj proizvodi već desetak godina, a čije zalihe je trebalo smanjiti, došla sam na ideju proizvodnje granola i energetskih pločica. Domaći med je jedna od vodećih prednosti i kvaliteta mojih proizvoda. Proizvode koje sada proizvodim u Smočnici, već samo godinama radila za sebe, obitelj, prijatelje te sam nakon mnogobrojnih pozitivnih reakcija vidjela priliku na tržištu jer tada nije bilo mnogo sličnih proizvođača, posebno u Hrvatskoj.
Smočnica je tada trebala biti privremeno rješenje dok ne nađem „pravi“ posao, ali ubrzo nakon pokretanja proizvodnje uvidjela sam da mi je to zapravo puno bolje, zabavnije, a i isplativije nego raditi za nekoga drugoga.
• S kojim izazovima ste se susreli na početku poslovanja? Koje su prepreke s kojima se žene poduzetnice suočavaju prilikom osnivanja poduzeća u Ličko-senjskoj županiji?
Početak poslovanja bio je dosta težak i stresan, ali mislim da je to najviše bilo zbog perioda kada sam odlučila osnovati obrt, vrijeme pandemije bolesti COVID-19, kada su gotovo sve institucije bile zatvorene, a kretanje ograničeno. S obzirom na to da sam bila mlada i bez ikakvog iskustva u ovom području, bilo mi je teško doći do pravovaljanih informacija. Restrikcije u radu javnih službi dodatno su otežavale situaciju jer se nije moglo osobno doći do potrebnih informacija, a telefonski je bilo izazovno dobiti pravu osobu koja bi znala odgovoriti na moja pitanja.
Mnogi ljudi nisu znali što su granole, što je stvaralo dodatne komplikacije prilikom objašnjavanju s čime se ja želim baviti i je li to uopće moguće s mojom strukom i u vlastitom prostoru koji nije klasificiran kao poslovni objekt. Susrela sam se s brojnim problemima, mnogi su mi govorili da je sve to tehnički neizvedivo te da trebam geodeta, prekvalifikaciju, nove vodovodne cijevi te stotine drugih preinaka toga dijela kuće. Zaključak gotovo svih s kojima sam razgovarala je bio da mi to neće biti isplativo, ali vjerovala sam u svoju ideju i nisam ni pomišljala na odustajanje. U tom periodu sam najviše informacija dobila čitanjem pravilnika, zakona, izmjena i dopuna u Narodnim novinama te od nekoliko proizvođača koji su mi dali vjetar u leđa i objasnili što sve okvirno moram napraviti da bih legalno poslovala i proizvodila zdravstveno ispravnu hranu.
Kada se situacija s COVID-om smirila, zapravo su mi javne institucije u gradu Gospiću bili od velike pomoći s mnogim savjetima i kontaktima, olakšali mi poslovanje.
Ne bih rekla da je ijedna od prepreka bila što sam žena, već su iste nastajale zbog neinformiranost i restrikcije povezane s pandemijom. Zapravo, mislim da su prema ženama svi mnogo obzirniji i da se više potrude doći do određene informacije ili kontakte koji bi bili od pomoći.
• Kakvu podršku ste imali pri osnivanju obrta, nabavi materijala i proizvodnji, bilo od obitelji, prijatelja ili institucija?
Obitelj i prijatelji su od samog početka velika podrška. Iako su u početku bili dosta skeptični da će posao funkcionirati i da ću se time nastaviti baviti, znajući da je nakon pandemije jednostavnije naći „siguran“ posao, uvijek su bili tu za mene. Kada god mi je potrebna pomoć, bilo u proizvodnji ili sudjelovanjem na manifestacijama, znam da na njih mogu računati i da će mi uvijek dati iskren savjet ili konstruktivnu kritiku kako bih unaprijedila proizvode i samo poslovanje. U početku njihova pomoć bila je najizraženija jer su se svi aktivirali, pomogli su od pronalaska dobavljača do marketinških aktivnosti u svim dijelovima Hrvatske, a i sada je tako jer kod rada na novim proizvodima uvijek imam najiskrenije kritičare.
Kod osnivanja obrta velika pomoć u financijskom smislu bili su poticaji za samozapošljavanje od HZZ-a, s pomoću kojih sam opremila proizvodni pogon te nabavila osnovne uređaje za proizvodnju hrane.
Moram napomenuti da mi je trenutno najveća podrška u poslovanju i organiziranju proizvodnje Razvojni centar Ličko-senjske županije, posebno ravnatelj Mile Milković, kojemu se uvijek prvom obratim za bilo koju nedoumicu ili problem.
• Na koji način pratite trendove i prilagođavate se promjenama na tržištu? Koliko je teško doći potrebnih namirnica s područja županije? Ograničava li nabava potrebnih namirnica s područja županije vašu proizvodnju?
Svjesna sam da su promjene na tržištu neminovne, pogotovo u vrijeme društvenih mreža koje su prepune marketinških trikova i utječu na ponašanje kupaca. Ipak, trudim se ostati vjerna sebi i kvaliteti svojih proizvoda. Povratne informacije kupaca su mi glavna nit vodilja za razvoj novih proizvoda i cjelokupnog smjera poslovanja. Za tehnološke novitete i mogućnosti unaprjeđenja, informiram se u Razvojnom centru Ličko-senjske županije, gdje uvijek dobijem najnovije informacije o svim većim promjenama i prilikama za napredak i razvoj.
U početku sam planirala većinu namirnica nabavljati od lokalnih poljoprivrednika, ali to nažalost nije bilo izvedivo jer nisam mogla pronaći gotovo nikoga da mi može osigurati kontinuirano kvalitetnu sirovinu.Gotovo nitko se ne bavim poljoprivrednom proizvodnjom koju bih trebala, poput žitarica, sjemenki, orašastih plodova i voća. Nakon teškog početnog traženja dobavljača sada imam provjerene suradnike iz ostalih dijelova RH i inozemstva. Zbog toga, primjerice, ne mogu konkurirati za Lika Quality certifikat jer mi sirovine nisu izvorno ličke. Što se tiče ostalih ograničenja, mislim da ih u mome slučaju nema, a i jednostavnije je surađivati s nekim tko ti nije preblizak i kome se ne smiješ zamjeriti ili prigovoriti za lošu kvalitetu ili pak problem s isporučenom robom, što kod prehrambenih proizvoda nije rijetkost.
• Kako ocjenjujete poslovno okruženje u Ličko-senjskoj županiji za žene poduzetnice?
Smatram da su male sredine zapravo prednost jer smo svi povezaniji i u vrlo kratkom roku se dođe do rješenja problema ili nekoga tko zna nekoga za to rješenje (vezice naše drage) . U većim mjestima to bi bilo mnogo teže ostvariti. Poduzetništvo u županiji sve više napreduje te su ljudi sve više spremni slijediti neke svoje ideje te se upustiti u rizik samostalnog poslovanja.
Volim zdravu konkurenciju i voljela bih da ima više poduzetnika koje se bave sličnim djelatnostima. Tako bi svi napredovali, a i lakše i kvalitetnije rješavali određene probleme.
• Na koji način se prema vama može poboljšati razvoj ženskog poduzetništva u županiji?
Mislim da je potrebno poboljšati općenito uvjete za poduzetništvo, bez obzira na spol, kako bi se motiviralo ljude da češće riskiraju i upuste se u poduzetništvo. Ključno je osigurati pravovaljane informacije i određene olakšice za poduzetnike početnike kao poticaj. Smatram da razlika između muškaraca i žena u tom kontekstu nije značajna, već je veći problem u mentalitet. Mnogu ljudi radije biraju ured i osmosatno radno vrijeme uz sigurna i redovita primanja.
Nedostatak informacija ili pogrešne informacije dobivene iz institucija često dovode do odustajanja od samostalnog poslovanja. U tom segmentu, Razvojni centar u Gospiću može biti od velike pomoći, Gospiću gdje mnogi poduzetnici imaju svoja sjedišta te su spremni pomoći početnicima bilo savjetima ili nekom konkretnijom suradnjom u startu. Također veliki vjetar u leđa početnicima su i subvencionirani troškovi najma ureda i postrojenja za preradu voća koje i sama koristim za preradu jabuka za čips za granole.
• Uspijevate li balansirati poslovne obveze s privatnim životom?
Privatne i poslovne obveze često se isprepleću i još uvijek tražim ravnotežu te učim kako „isključiti“ glavu kada ne radim ili sam na odmoru. Mislim da sam na dobrom putu. Dug period sam bila dostupna svim suradnicima 24/7 jer sam imala osjećaj da je to ispravno, ali shvatila sam da takav pristup nije dugoročno održiv. Potrebno je postaviti jasnije granice između privatnog i poslovnog života.
Nemam djecu niti velike obaveze izvan posla, pa ne mogu govoriti iz osobnog iskustva o tome aspektu. Međutim, vjerujem da je sve stvar organizacije i da se, uz podršku bližnjih, mogu uspješno balansirati privatne i poslovne obaveze.
• Uočili smo da svoje proizvode izlažete diljem zemlje te da su dostupni u određenim proizvodnim lancima. Planirate li širiti svoje poslovanje?
Surađujem s dvadesetak trgovina širom Hrvatske, većinom su to manje trgovine domaćim proizvodima, suvenirnice i pekare. Proizvode također prodajem putem webshopa. Drago mi je da s većinom trgovina uspješno surađujem već više od tri godine na obostrano zadovoljstvo.
Planiram širiti poslovanje, a prvi korak su novi okusi granola, za koje nadam da će biti dovršeni do jeseni. Imam puno ideja za nove proizvode, ali razvoj novih proizvoda nije baš toliko jednostavan, kao što se možda čini. Potrebno je pronaći prave omjere sastojaka kako bih postigla željeni okus, a zatim slijedi testiranje, izrada deklaracija, dizajn etiketa, tiskanje i druge pripreme. Stavljanje novog proizvoda na tržište može potrajati više od šest mjeseci.
• Možete li podijeliti neke primjere uspješnih suradnji sa ženama poduzetnicama?
Trenutno surađujem s nekoliko žena poduzetnica. Od nekih nabavljam potrebne sirovine dok su druge vlasnice ili upraviteljice trgovina s kojima surađujem.
Smatram da žene često bespotrebno kompliciraju jednostavne stvari (i sama sam jedna od takvih), zbog čega mi je često lakše surađivati s muškarcima jer dogovori obično brže i jednostavnije postižu.
Unatoč tome, suradnja sa ženama poduzetnicama zna biti vrlo produktivna i motivirajuća. Često su upravo žene te koje me najviše potiču na napredak i razvoj poslovanja.
Htjela bih naglasiti da se kao žena, nikada nisam susrela sa spolnim predrasudama. Naprotiv, uvijek sam imala dojam da mi je u poslovnom svijetu čak i jednostavnije jer sam žena. Činjenica da sam žena nikada nije negativno utjecala ni na koji aspekt moga posla.
Nikolina je svojim primjerom pokazala kako upornost i vjera u vlastitu ideju mogu prevladati mnoge prepreke. Njezini proizvodi, granole i energetske pločice, izrađeni od domaćeg meda, odražavaju kvalitetu i autentičnost koja je privukla kupce. Podržavanje i poticanje ženskog poduzetništva važno je za razvoj inovativnih i kvalitetnih proizvoda, te za stvaranje okruženja u kojem se ideje pretvaraju u uspješne poslovne pothvate. Nikolina je dokaz da uz podršku zajednice i bližnjih, žene mogu uspješno balansirati privatne i poslovne obveze, doprinositi tržištu i biti inspiracija drugima.
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za elektroničke medije iz Programa poticanja novinarske izvrsnosti.
Autorica: Marija Ružić
