Ne tako davno diljem Like skrbilo se o svakom djeliću ovčje vune. To znači da se ništa nije bacalo, a dokaz tome bila je činjenica da je svaki malo veći lički grad ili naselje imalo vunovlačare. Pri tome su se od vune izrađivali gotovo svi odjevni predmeti, torbe, kape, biljci… Posebna su priča bile čarape. Plele su se, dakako, ručno i nosile su ih mnoge generacije Ličana. Ljeti i zimi.
Struka i danas tvrdi kako su vunene čarape nekim ljudima pomalo neprijatne za nošenje, ali ujedno kažu kako je upravo taj podatak tajnovita „kvaka 22“ kada govorimo o vunenim čarapama. Naime, vunene čarape u ljetno vrijeme upijaju znoj nogu, a zimi zagrijavaju svaki dio tijela s kojim dolaze u dodir i pojačavaju cirkulaciju krvi. A takve osobine nećemo naći u dodirima sa sintetikom ili nekim drugim, umjetnim tvorevinama.
Nakon gotovo pola stoljeća ovčja vuna se diljem Like počela otkupljivati i prerađivati. Uglavnom u pelete ili izolacijske komponente. Svako je rješenje bolje i korisnije od ružnih scena odbacivanja ovčje vune u prirodi.
