Mnogi su čuli, ali ne znaju zasigurno da u Gospiću živi i djeluje jedan od ponajboljih hrvatskih aforističara. Prof. Danko Ivšinović ovo je suvereno dokazao sa svojih pet knjiga aforizama i svrstavanjem u južnoslavensku antologiju aforizama. U pripremi je i njegova šesta knjiga. Zašto aforizmi, pitamo Danka.
„Uvijek sam volio pisati, uglavnom kraće forme. Možda i zato što su me uvijek iritirale ljudske gluposti, ali i sjednice u školama dok sam radio. Zamislite sjednicu koja potraje do tri sata! Plodan autor bi za to vrijeme napisao roman, a ne (uglavnom) mlatio praznu slamu. Zato je meni uvijek išlo pisanje kraćih formi koje je imalo neki smisao i umjetničku dubinu.
U studentskim danima sam se čak okušao i u pisanju ljubavnih pisama, ali za druge. Cijena takvih pisama je znala porasti kada je pismo polučilo dobar efekt. Niti takva pisma nisu bili opširni romani već kraće forme s jasnom, uvijek romantičnom i nedvosmislenom porukom“, kazuje nam Danko. Mnogi mediji su nedavno objavili manji djelić djela ove suptilne umjetničke dušice.
-Ako je politika kurva, zašto onda narod plaća alimentaciju.
-Ako si miran kao janje, ošišat će te kao ovcu.
-Ako si ovca, nikad nećeš imati svoje stado.
-Bili bilo Tajne večere, da su Židovi imali UDBU?
-Bog je stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, ali uz puno umjetničke slobode.
-Ljudska prava su kao trava. Ili se gaze, ili se kose.
-Mladi nam odlaze. Odlaze nam i Kinezi, a mi se i dalje pravimo Englezi.
Na zadnjem natjecanju aforističara održanom u Kruševcu Danko je osvojio drugo mjesto.
Glazba je (ipak) ogledalo duše
U svakom razgovoru ovaj umjetnik će neizostavnov spomenuti svoj angažaman u radu s gradskim zborom „Vila Velebita“. Dok se mnogi razvikaniji zborovi pomalo muče s izvođenjem terci, Vila Velebita svoj repertoar uvijek izvodi u višeglasju. Zato su uspješno nastupili na mnogim natjecanjima diljem Hrvatske. Danko i za to ima pragmatično i logično mišljenje.
„Glazba je moja profesija i ljubav koja me ne napušta. Isto tako u zboru Vila Velebita nastupaju ljudi koji jednostavno „umjetnički dišu“. Pomalo je čudno što naš zbor zovu da nastupimo pred visokim gostima, ali pri tome nam Grad Gospić lani nije uplatio niti kune. Čini nam se da smo jako potrebni samo onda kada Gospić treba prikazati u najboljem svjetlu. Ostalo kao da niti nije važno“ zaključuje prof. Danko Ivšinović.
